Kolumne

Jelena Hrvoj
Patnje mladog autora

Ela Ernoić
Rozin kutak

Mirjana Mrkela
Ispovijed jedne čitateljice

Jelena Miškić
Pramcem u sumrak

Martina Sviben
S kodom bluesa i balade

Aleksandar Horvat
Kajkavsko najže

petak, 11. ožujka 2022.

Dražen Jergović | Nikola Šimić Tonin: Dosjetice

Nikola Šimić Tonin, Dosjetice, Hrvatsko književno društvo Ogranak Zadar, UHAH – Udruga hrvatskih aforista i humorista, Zadar 2022.


„DOSJETICE“ (u podnaslovu „Aforizmi i …“) zbirka je kratkih umotvorina i bilješaka plodonosnog i svestranog spisatelja Nikole Šimića Tonina. Autor progovara o svakodnevici malog čovjeka suočenog s turbulentnošću sredine iz koje potječe idiomima i povjesticama, vješto parafrazirajući mudre izreke naroda kojeg jako dobro poznaje i s kojim je proživio svoje lijepe i manje ugodne trenutke. Nikola svakom svojom rečenicom, katkada ne libeći se šoka a povremeno uvijeno i sa zadrškom, upire svojom pisaljkom u srž problema i nedvosmisleno tka vez kritičko-refleksivnih aluzija na političke, jezične i ine anomalije (domoljubne satirnice). S obzirom da je odrastao i živi(o) u BiH i u Hrvatskoj, onda je ova činjenica sama po sebi razumljiva. Anegdotama britko spaja prošlost i sadašnjost, a aktualnicama i pedantno smišljenim parodijama na određen način proriče hrvatsku i bosansku budućnost, kako u društvenom uređenju tako i u jeziku. U vječnoj je borbi sa sustavom i bližnjima, ukazujući poput prosvjetitelja što nam je kao čitateljima i njegovim sugrađanima za činiti. Kreće se u krugovima koji ponekad ne promišljaju svoje postupke pa bivaju razočarani krajnjim ishodom. No, za taj i takav rezultat ne smijemo „kriviti“ autora, baš naprotiv. On je taj koji intelektom i bogatim životnim iskustvom može bolje od ikoga procijeniti utemeljenost pojedinih izjava odnosno radnja. 

Mnogi „neiskusni“ čitatelji koji posegnu za duhovnom okrjepom i požele se oraspoložiti uz mudrolije i satire Nikole Šimića Tonina ostat će razočarani ponajprije sobom, svjesni da nisu dosegli autorovu razinu spoznaje. Nikola jednako tako ne treba očajavati, barem ne nakon prvog čitanja da će mu poklonici odobriti svaku napisanu misao. Upravo to je zadatak i njih i njega, da se čitajući postepeno shvate i usklade, zaplešu u ritmu književnosti. U kratkim humorističko-satiričkim oblicima (autor ih obožava) krije se prozno savršenstvo koje svatko od nas običnih smrtnika tek treba dosegnuti. A za takvo što nužan je trud, dodatni angažman i neprekidno učenje i usavršavanje, ponajprije u materinskom jeziku. Kako je neugodno ne poznavati svoj rođeni jezik, tako je i sramotno stidjeti ga se pa pribjegavati korištenju tuđica u svakodnevnom govoru i pisanju, što je posebice uočljivo kod mlađih generacija. I na to upozorava autor pa nam u dva poglavlja knjige elegantno i jezgrovito nudi tzv. nootvorbenice (smišljenice i združenice) kojima doprinosi još većem bogatstvu hrvatskog jezika i kulture kao zalog za budućnost i „neodumiranje“ istog. U posljednjem poglavlju knjige rezimira obilježja „pravog“ pisca (spisateljske vještine). Grafitima drugih autora upotpunjuje stvarnu sliku naroda kojem pripada, gdje humor mnogo ne pomaže pošto je vedar duh splasnuo. Kao protutežu u uvodna tri poglavlja, poput šahovskog otvaranja, „rešeta“ nas britkim a nerijeko i ubojitim dosjeticama, mudrosnicama i osmislicama.


Ovo je već Toninova dvadeset i druga knjiga, prva ovakve vrste. Baš simbolično i prigodno, u 2022.-oj godini objaviti 22.-u autorsku knjigu. I u tome je Nikola oprezan i taktičan jer ništa ne prepušta slučaju. Ažurnost i korektnost prije svega, njegov je moto. Radi se o vrijednome djelu koje će se zasigurno čitati još naraštajima.

Dražen Jergović, ing.



Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.