Kolumne

Jelena Hrvoj
Patnje mladog autora

Ela Ernoić
Rozin kutak

Mirjana Mrkela
Ispovijed jedne čitateljice

Jelena Miškić
Pramcem u sumrak

Martina Sviben
S kodom bluesa i balade

Aleksandar Horvat
Kajkavsko najže

utorak, 22. ožujka 2022.

Darija Žilić | Rijeka


U Rijeku odem na pol dana, pa se vratim. Sitni posao. Reda radi. Kod Fužina se još uvijek prodaju iste kuće, kao da je neka strava na tom jezeru. Ponekad sniježi, vrhovi bijeli, ceste mokre, pa sve to nestaje pred gradom. U luci je sve obasjano suncem, čak i tvornica koja ne radi, čak i brod od lima, sav taj svijet odavno pojeden. Kao zajutrak. I šetnja pored mora, kazalista, papiri, kava, tobožnje odluke, a sve je već negdje zapisano, tu si zbog ruke i imena, jeftino opravdanje. Povratak nakon tjestenine s malo blagog umaka, možda opet bjelina, mozda kiša koja se spusta a debele prozore vozila. I pred tobom zapad, otisak dlana, širina polja i odmak od sveg morskog, i kao potrošna uspomena: sok jabučni, još nepopijen.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.