Kolumne

Jelena Hrvoj
Patnje mladog autora

Ela Ernoić
Rozin kutak

Mirjana Mrkela
Ispovijed jedne čitateljice

Jelena Miškić
Pramcem u sumrak

Martina Sviben
S kodom bluesa i balade

Aleksandar Horvat
Kajkavsko najže

utorak, 8. veljače 2022.

Prešernov dan u Zagrebu

(Dan slovenske kulture, 8. veljače)

piše Narcisa Potežica, mr.sc.

Na zagrebačkom jezeru Bundek u ponedjeljak, 7. veljače 2022. u 13 sati organizirana je svečast u čast najvećeg slovenskog pjesnika Francea Prešerna a time je obilježen slovenski kulturni praznik - poznat kao Prešernov dan. Spomenik Prešernu, prvi spomenik nekom Slovencu u Zagrebu postavljen je lani uz jezero između bugarskog pjesnika i književnika Ivana Vazova i mađarskog pjesnika Jokaia Mora na prekrasnom mjestu u Aleji pjesnika. Tada su na otkrivanju spomenika bili slovenski i hrvatski predsjednici - Pahor i Milanović, time su nastavljeni dobri hrvatsko-slovenski odnosi a dan ranije su dvojica predsjednika u Ljubljani otkrili bistu hrvatskog preporoditelja Ljudevita Gaja.

Ovaj put, u ponedjeljak uoči "Prešernovog dana" u Zagrebu poslije rane jutarnje kiše zasjalo je sunce što je pridonjelo nevjerojatno velikom broju okupljenih u prvom redu pripadnika slovenske manjine - Slovenaca koji žive u Zagrebu i to na poziv Slovenskog doma Zagreb i Vijeća nacionalnih manjina grada Zagreba. Ovu lijepu svečanost u povodu Dana kulture u Slovenje otvorio je veleposlanik Republike Slovenije Vojislav Šuc koji je u svom govoru istaknuo da je ova manifestacija još jedan dokaz dobrih susjedskih odnosa između Slovenije i Hrvatske a kultura je uvijek najbolji most koja nas spaja i podsjeća na vječne vrijednosti kao što su su mir, sporazumijevanje i prijateljstvo među narodima i ljudima o kojima je pjevao u svojim djelima veliki slovenski pjesnik France Prešeren. Ispred njegove biste položili su vijenac slovenski veleposlanik Vojislav Šuc i predsjednik Slovenskog doma Darko Šonc, koji se poslije prigodnog glazbenog recitala (uz stihove i otpjevanu pjesmu) na kraju svečanosti također svima obratio prigodnim pozdravnim riječima.
Treba podsjetiti da se slovenski kulturni praznik "Prešernov dan" svake godine obilježavao prigodnim događajima od 2001. u Slovenskom domu u Zagrebu u Prešernovoj dvorani u Masarykovoj ulici a ovaj put zbog pandemije koronavirsa ovo je bio najljepši mogući način proslave na otvorenom prostoru, vani u parku pokraj jezera. Na taj način, kraj spomenika/biste Prešerna u parku na Bundeku, mogli su se okupiti članovi Slovenkog doma a doći i mnogi drugi zainteresirani za takav kulturni događaj, jer France Prešeren je poznati pjesnik i simbol slovenske kulture.

U Sloveniji je 8.veljače prozvan "Prešernovim danom," slovenski kulturni praznik ili Dan slovenske kulture, ujedno neradni dan. Tradicionalno su Slovenci to znali iskoristiti za obilazak kulturnih ustanova diljem zemlje i uživati u programu pripremljenom u čast slovenskog stvaralaštva i baštine velikog književnika koji je njihov ponos jer kultura je ono što pridonosi nacionalom identitetu i odiglala je značajnu ulogu u stvaranju države Slovenije. Ovim praznikom, 8. veljače, na godišnjicu smrti slovenskog pjesnika Franca Prešerna središnja je proslava slovenske kulture i identiteta.

Slovenski pjesnik France Prešern rođen u seljačkoj obitelji u mjestu Vrbi kod Bleda 3. prosinca 1800. godine kao treće od osmero djece Šimena i Mine. Rodni dom napustio je veoma rano (1808. ili 1809.). Prvo se preselio ujaku Jožefu u mjestu Kopanje (nedaleko Grosuplja), potom se upisao u osnovnu školu u mjestu Ribnici u pokrajini Dolenjskoj (1810. – 1812.) u kojoj je bio jedan od najboljih učenika. Školovanje, gimnaziju nastavio je u Ljubljani (1812. – 1813.) a nakon toga upisao je studiji filozofije (1819. – 1821.). Nakon završetka druge godine studija 1821. godine preselio se u Beč gdje je završio i treću godinu studija filozofije. Godine 1822. upisuje Pravni fakultet na kojem diplomira 1826., a 1828. doktorira. Iste godine, u ljeto 1828. nakon položenog državnog ispita u Celovcu (Klagengurtu) stječe pravo bavljena odvjetničkom praksom. Obzirom da se isticao slobodarskim duhom već u studentskim danima, time je privukao pažnju policije, pa mu je molba za otvaranjem odvjetničkog ureda u Ljubljani bila pet puta odbijena. Tek 1846. godine dopušteno mu je otvoriti odvjetnički ured ali u Kranju.

Nakon povratka iz Beča u Sloveniju Prešeren se suočio s teškim problemima kulturno nerazvijenog naroda, iako je bio na snazi feudalni sustav počelo sve jače osjećati mlado građanstvo i njihove narodne ideje. Prešern se povezao se s Matijom Čopom, poznavateljem svjetske književnosti i usmjerio slovensku književnost u pravcu kozmopolitskog romantizma. Njih dvojica okupili su mlade slovenske literate oko pjesničkog almanaha Kranjska čbelica i započeli odlučnu književnu, jezičnu i društvenu borbu. Glavne teme Prešernovih djela bile su sloboda čovjeka, nacionalna sloboda porobljenog naroda i put novog građanstva, sve to oblikovao je izvanrednom stvaralačkom sposobnošću u novi pjesnički jezik. Polazi od tradicije narodne lirske pjesme, proširivao je artizam stiha uvođenjem novih oblika i ritmova. Snaga njegovog pjesničkog izraza ogleda se u bogatoj i bujnoj metaforici u elegijijama Slovo od mladosti i Sonetje nesreče. Govori o razočaranju osjetljivog čovjeka u buržoaskom društvu u kojem vlada isključivo zakon novca i u Glosi o položaju pjesnika u tom društvu. Elegija svojim rojakom pokreće pitanje nacionalne svijesti Slovenaca, a satirom u tercinama Nova pisarija nastupa protiv dotadašnje utilitarističke pučko-prosvjetiteljske i vjersko-moralističke književnosti te filozofskog romantizma. Najsmionije govori o društvenoj borbi i literarnim razmimoilaženjima u epigramima (Svršeni i dr.).

Intimnu, ljudsku stranu Prešerenove prirode odražava njegova ljubavna lirika u nizu ljubavnih soneta (Ljubeznjeni sonetje) i Gazela u kojima postiže najveći uspona u pjesmama posvećenim njegovoj ljubljenoj ali nedostižnoj Juliji Primicovoj.

Najpoznatije djelo "Sonetni vijenac" (1834.) s akrostihom JULIJI... označava osjećajni i umjetnički vrhunac Prešerenove lirike. Taj književni lirski vijenac od petnaest soneta posvećuje neostvarenoj ljubavi. Završni sonet u vijencu je Magistrale i u njemu pjesnik govori o temeljnom izvoru svoga pjesničkog nadahnuća i svojoj vjeri u ljubav. Magistrale sadrži i akrostih, a u književnosti je akrostih oblik pjesma u kojoj se početna slova stihova čitaju odozgo prema dolje i daju neku riječ, najčešće riječ koja označava temu pjesme. U Prešernovom sonetu se krije ime i prezime njegove najveće ljubavi Julije Primicove.

Neuzvraćeni osjećaji ostavili su trag na čitavoj daljnjoj Prešernovoj lirici te se ona pretvara u rezignaciju. Za njegov literarni rad treba valja naglasiti kako je Prešeren imao dvije velike ljubavi: Juliju Primicovu (rođena 1816.), kćerku bogatog ljubljanskog trgovca, koja mu je postala jedna od glavnih poetskih inspiracija i sobaricu Anu Jelovšek (rođena 1823.) s kojom je imao troje nezakonite djece - Režiku, (1839. – 1840.), Ernestinu (1842. – 1917.) i Francu (1845. – 1855.).

Njegova poezija izazvala je veliki otpor kod svećenstva, zatim kod starije romantičke generacije, pa mu cenzura i vlast onemogućava daljnje objavljivanje Kranjske čbelice. Iznenada je došla i Čopova smrt, a pjesnikov materijalni opstanak postao je sve bezizgledniji. Ep Krst pri Savici razotkriva njegovo duševno stanje. Javljaju se motivi samoubojstva u njegovim djelima, ali u pjesmi Pevcu i suprotna je spoznaja: treba znati podnositi bolove i grozote života. Slijede mračne ljubavne balade Prekop, Zdravilo ljubezni, Ženska zvestoba, Ribič i Neiztrohnjeno srce . Poslije1838. živi usamljen. Prijateljstvo s poljskim prognanikom Emilom Korytkom urodilo je značajnim izadanjem pet svezaka slovenskih narodnih pjesama. Ovdje također valja naglasiti kako Prešeren nije prihvaćao koncepciju ilirizma za Slovence i Stanka Vraza koji nastupa s napuštanjem slovenskog književnog jezika, iako je inače Prešeren bio prožet slavenskom idejom. U tmini Metternichova apsolutizma napisao je 1844. proročansku Zdravljicu s političkim konceptom ujedinjene Slovenije i ravnopravnih odnosa između velikih i malih naroda. Preminuo je 8. veljače 1849. godine u Kranju.

Njegova poema Zdravljica iz 1844. godine postaje svima poznata od 1989. godine, naime njena najpoznatija sedma kitica proglašena je slovenskom državnom himnom, a Stanko Premrl napisao je skladbu.

Na taj način je uz Prešerna vezan kulturni praznik u Sloveniji, postao državni praznik (neradni dan), a svake godine se 8. veljače posebno slavi najveći slovenski pjesnik - France Prešern. Spomen na dan njegove smrti, središnja je proslava slovenske kulture, jer otišao je ostavivši iza sebe veliko djelo.

Ujedno je Slovenija jedina zemlja koja ima kao nacionalni praznik Dan kulture svoje zemlje, a u središtu Ljubljane na trgu kod čuvenog Tromostovja nije kip nekog vladara, vojskovođe na konju, ratnika ili političara – već je kip pjesnika Prešerna – koji je postao simbol grada. Svake godine od proglašenja nezavisnosti Republike Slovenije je 8. veljače praznik cijele Slovenije, ali slave ga i slovenske zajednice širom svijeta.

Na primjer u Zagrebu je 2019. bila proslava dva dana, najprije 6. veljače u Kući Šenoe u Ulici Ive Maline 27. održan je večernji razgovor o knjizi Augusta Šenoa "Karanfil s Prešernovog groba", sudjelovali su dr.sc. Marijan Dović, književni povjesničar, viši znanstveni suradnik i izvanredni profesor na Institutu za slovensku literaturu i litrarne znanosti ZRC SAZU (napisao monografiju "Prešern poslije Prešerna", 2017.) i dr.c. Zvonko Kovač, redoviti profesor na Filozofskom fakultetu Zagrebu s Katedre za slovenski jezik i književnost, a drugi dan je bila velika završna priredba u Slovenskom domu Zagreb.

Tako "Prešernov dan" osim cijele Slovenije slavi i slovenska zajednica širom svijeta, ali tradicionalno je najsvečanije u Kranju gdje se Prešeren preselio 1846. i gdje je završio život s 49 godina upravo 8. veljače 1849. godine. U Kranju se održavao i Prešernov sajam, s raznolikom umjetničkom i obrtničkom ponudom jer sve koji su tamo dolazili vraća u u pjesnikovo doba, među njima su poznati kolači i drugi specijaliteti sa smokvama jer se često spominje anegdota iz doba Prešerna da su hodajući po Kranju iza njega trčala djeca iz mjesta uz povike ide "Gospod Fig" jer im je dijelio smokve.

Tako je i proslava na Bundeku završila uz šalicu toplog čaja i kuhano vino te poticama (slovenskim orahnjačama) i kolačima od smokava koji su imali simbolični značaj, još jedan lijepi spomen na Prešerna uz njegov spomenik.







.





Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.