Ispovijed jedne čitateljice

O romanu Mirjane Mrkele "Alisa kod Andersena"

(Zagreb: Hrvatsko društvo književnika za djecu i mlade, 2021.)

Piše: Mirjana Mrkela   

Najbolja prijateljica

Dragi svi, pišem vam i pišem. Toliko da me već pomalo poznajete. I znate ono moje: moja prijateljica ova, moj prijatelj onaj. Sjedim ovih dana... Doduše, sjedim i drugih dana, ali to nije važno za ovu priču. Sjedim dakle i mislim: imam li ja najbolju prijateljicu? Najbolju baš uvijek, u svim vremenima, u svim širinama, duljinama, dubinama i težinama.

Sve svoje prijateljice sam pretresla i protresla. Nešto poispadalo pa odnio vjetar. Nešto pootpadalo pa potonulo. Vidim i sama: malo je pravih, dobrih prijateljstava. Od tih malo, sa mnom stvar stoji kako stoji. Ja sam sama sebi naj-najbolja prijateljica na svijetu. A moj najbolji prijatelj je knjiga. Nemojte me pitati kojega roda je riječ "knjiga"! To nema veze s rodom nego s izrekom: knjiga je tvoj najbolji prijatelj.

Sad kad smo se tako lijepo i zgodno dogovorili, preostaje mi da vas upoznam sa svojom knjigom. Njeno ime, bolje rečeno naslov glasi: "Alisa kod Andersena".

Moja i vaša prijateljica Alisa

Alisa vam je također poznata. To je ona djevojčica koja je bila u Zemlji čudesa i u onoj drugoj, iza zrcala. S njom nije teško prijateljevati. Pristojna je, pravedna i pažljiva prema svakome. Ne voli biti sama, uvijek je spremna za nova prijateljstva. Razgovorljiva je, voli se igrati, maštati i šaliti se. Ljutnja, strah i tuga brzo je prođu. Nikada ne odustaje od vedrine i dobrih namjera.

Toj i takvoj Alisi požalila sam se na neke Andersenove priče. Ne znam što vi radite kad u knjizi naiđete na dio koji vam se ne sviđa. Nadam se da ne odbacujete cijelu knjigu. Primjerice, kad je ono vještica uzela glas Maloj Sireni. Ili kad su Kokoš i Mačak vrijeđali siroto Pače. Ili kad je car odbacio pravog, živog slavuja.

Sve sam to povjerila Alisi. Gospodin Carol i Andersen čekali su što će ona odgovoriti. Samo moj mačak nije slušao ili je glumio da ne sluša.

"Mlateći nogama s ruba knjige, Alisa mi je rekla:

— Šteta što se tvoj mačak ne smije od uha do uha. Sve ostalo se može popraviti.

Nisam znala vrijedi li se pouzdati u nekoga tko tako mlatara nogama po zraku. Noge u lakiranim cipelicama i bijelim dokoljenkama svjetlucale su. Kao krila ptice koja leprša na istome mjestu. Ali Alisa nije ni ptica ni mačka ni lutka. Kad ona nešto hoće, nema ni pisca ni čitatelja koji je u tome može spriječiti. Ustala je i objavila da odmah ide Andersenu."

Alisa i pisci

Dakle, glavna junakinja moga romana je Alisa. Osim nje, tu su pisci Hans Christian Andersen i Lewis Carroll, a tu sam i ja. U vrijeme kada se sve događa, bila sam još dijete i nisam znala da ću postati spisateljica.

Zato su u romanu "Alisa kod Andersena" dva pisca i dvije djevojčice. Gospodin Carroll je dopustio Alisi da zaviri k Andersenu, ali jako se za nju brine. Andersen uvijek želi biti u pravu, ali nikada se ne naljuti na Alisu. Međutim, pisci se stalno ljute jedan na drugoga, nadmudruju se i raspravljaju. Ja ih nastojim pomiriti. No ni pisci ni ja nismo mudriji od Alise. Ona za sve ima rješenje. Ona zna da rješenje uvijek postoji i rado će nam ga pokazati.

Alisa, dakle, izlazi iz jedne knjige i ulazi u drugu. Knjiga Lewisa Carrolla, knjiga H. C. Andersena, knjiga Mirjane Mrkele, sve su na policama. Stoje i čekaju čitatelje. A vi, otvarate li ih? Korice knjige ne smiju biti prepreka. Kada se rastvore, nije teško zakoračiti unutra.

Osim zanimljivih doživljaja, u mojoj knjizi ćete pronaći poznate i nepoznate igre i igrice. I sami biste mogli smisliti nastavke ili izmisliti neke slične. Jer, kao što svi znamo, mašta nema granica.