Oleg Antonić | Ptica i Sjaj

Sjaj!

nukleus je zmaj!

niz glas

po stas

proplamsa svijest u krijes

svem slijedi

ples!

heliksom kroz lijes

na vlas

u slast

da slije Sjaj u puls

Venerom vrije jalni san

ledom spreže Mars

i div i gnom još pospan zdvaja

klije ovdje već spin za Dan

prvim venama dok zvoni:

- Liježe nas jar!

- Miluje čar!

- Primismo dar!

- Postasmo šar!

*

Sjaj!

cvjeta cijeli kraj

u strast

u rast

sav premetne se kam

sveđ slijedi

plam

slijeva mrak u Dan

za sol

gdje gol

niz mijenu pupa val

plešu grane kroz izbore

tijela bruse um

paleta tlom svud širi raspon

klisne galeb na izvore

smetne nasušne tad spone:

- Što će mi glib?

- Ja sam taj šib!

- Krilom nad hrib!

- Samo još gib!

*

sky!

Homo volans!? raj?

po Sjaj

za vijest

sad prezre on svoj svijet

žeđ slijedi

let

naizgled je svet

no glad

i slad

tad stušte ga u kal

vlada ponos nad labudom

žuti kljun je taj

što napne vrat u bezdan hlada

roni Ptica za zabludom

izdan Sjaj u žal dok tone:

- Čin kakav prijek!

- Skončati vijek?

- Brtviti tijek?

- Sebe u sijek?!

*

slom!

Homo nonsens?! grom!

svoj dom!?

za sram

jest nahvao taj klan!

što slijedi?

krah?

nadnica za strah?

zar Sjaj 

u prah?

zar zalud bješe Dan?

_____________________________________________________________________

* Tekst je nastao s glazbom u mislima, slijedeći unekoliko pojednostavljenu i tri puta ponovljenu, a četvrti puta samo započetu glavnu temu uvertire u klasični balet „Labuđe jezero“ Petra Iljiča Čajkovskog (Votkinsk, 1840. – Sankt Peterburg, 1893.). Korištenje jedne riječi iz engleskog jezika na dotičnom mjestu u tekstu učinilo se primjerenim.