Ispovijed jedne čitateljice

O romanu Ratka Bjelčića "Dvostruki prored"

(Zagreb: Hrvatsko društvo književnika za djecu i mlade, 2021.)

Piše: Mirjana Mrkela  

Siščanka

Ako niste znali, Siščanka je ženska osoba iz hrvatskoga grada Siska. Imam prijateljicu koja je baš to. Zove se Renata. Od nje stalno saznajem nešto o Sisku: bilo je, sad je, bit će u Sisku ovo i ono.

Ne, nije mi dosadno slušati — naprotiv. Renata o svome gradu govori s puno ljubavi.

— Dakle, ti si se rodila u Sisku? — jednom sam je pitala.

— Ne nego u Berlinu. — kaže Renata pa se nasmije kao da je ispričala vic — I pravo ime mi je Renate. To je na njemačkom.

Buljila sam u nevjerici. Berlin je glavni grad Njemačke — toliko sam i sama znala. Sve ostalo mi je bilo zagonetno. Renata Renate morala mi je rastumačiti. U Sisku je bilo više tvornica, ali sve su propale. Zato su njezini roditelji našli posao u Njemačkoj. Mama se s njom vratila kada je Renate Renata trebala krenuti u školu.

— A nisu te ostavili kod djeda? — željela sam provjeriti.

— Ne. — sad je ona buljila u mene — Otkud ti to?

— Iz Ratkove knjige. — priznala sam — Moj prijatelj Ratko, sigurno ga poznaješ, napisao je...

— Oh, tko bi poznavao sve tvoje prijatelje! — opet Renatin smijeh, sada pomalo podrugljiv.

Junakinje Ratka Bjelčića

Čudno mi je da ona ne poznaje Ratka, jer i on je Siščanin. O svome gradu napisao je nekoliko romana, a ovaj koji sam spomenula ima naslov "Dvostruki prored". Ne morate vjerovati, ali u tome romanu spominje jednu Renatu. Zatim jednu Marijanu (to je ime slično mojemu, zar ne?). No ne zna se ime glavne junakinje. Slobodno svatko može zamisliti sebe ili svoju sestru, susjedu, simpatiju.

Ova u romanu je Danijelova simpatija (i Danijel je njezina). "A ponekad mi u san dođe društvo iz razreda, učionica, mi u njoj. I Danijel koji me gleda onim svojim okicama."

Roditelji joj rade u Njemačkoj, a ona je u Sisku s djedom. Pa kaže: "da se preselim k mami i tati nije mi ni na trenutak palo na pamet. Niti mi je to bila želja. Naročito sada, nakon što"...

Dobro, neću vam sve otkriti — čitajte! Ni Ratkova junakinja nije ljubiteljica čitanja. No ponekad se zainteresira. "Toliko mi je dosadno da sam počela čitati knjigu koju"...

Naslov i oko njega

Naslov ovoga romana je "Dvostruki prored". Možda ste, kao i ja, najprije pomislili da je prored razmak između redova. Jest, ali može biti i nešto drugo. Stanovništvo Siska prorjeđuje se zbog Covida i zbog potresa. "Sada živimo u dobu koje moj djed naziva 'dvostruki prored'."

"I tako, od nezaposlenosti do preseljenja roditelja u Bavarsku, pandemije, do online nastave i potresa, prolazi moja trinaesta godina života." Nije lako. Prije svega, "meni nedostaje moje društvo. Otkad se nastava preselila na internet, fale mi školski odmori na kojima smo se družili."

U školu su se privremeno sklonili ljudi kojima je potres srušio domove. Zatim: "Jutros nas je ponovno probudio potres. 3,8 richtera. Epicentar je bio nekoliko kilometara od nas." Nažalost, ne mogu vam obećati da će svemu doći kraj kada stignete do kraja knjige. Ja sam je pročitala dva puta, a ni Covidu ni potresima kraj se ne vidi.

Ipak, Renata se nada, ja se nadam, Ratko Bjelčić se nada, njegova junakinja također. "I nadam se da će nas i potres prestati tresti. Da nas ni on neće prorjeđivati. Da će se razdoblje dvostrukog proreda preseliti u prošlost." Kada, to je već teško pitanje. U međuvremenu čitamo, pišemo i razmišljamo. A u svakome zlu je i neko dobro. "I sad kad o svemu razmišljam, a otkad vlada ovaj COVID i održava se online nastava, vremena za razmišljanje je napretek".