ponedjeljak, 20. rujna 2021.

Tomislav Domović | Piše olovka, oblaci pišu

U mojim usnama zapis je neba,
plavog prekrivača nevažeće smrti
A u mojoj olovci
Tvoja rosa je tinta,
u plavo obojana mirodija ljubavi
Zato je papir vazda mokar
Zato su mi usne oblaci
Raspršene nad pustinjom
Gdje iz pijeska niče bolji jezik;
kletnik istine, zagovornik ljepote
Noćobdija na zarošenim nepcima

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.