Kolumne

ponedjeljak, 10. svibnja 2021.

Milan Novak | Krešimir Bagić: "Krošnja"

»Fragmenti pojmova, bez veziva povezani u priču.«
  
(Naklada MD i Meandar; Zagreb, 1994)

Sjeća li se još netko male džepne knjige poezije iz 1994. godine? Krešimir Bagić je tada bio usred svojih studijskih vizija i vjerujem da su razbuktane misli znatiželjnog jezikoslovca još i danas aktualne. Iako, sam tvrdi kako se do sada udaljio od nekih zamisli iz tih ranije nastalih pjesama. Pošto se radi o njegovoj četvrtoj pjesničkoj zbirci, usprkos tome mogu zadržati svoje mišljenje da se radi o već oblikovanom izrazu zrele pjesničke riječi.

Bljeskovi, fragmenti nekih događaja, činjenica, radnji, na prvi pogled potpuno nepovezani i konfuzni. Kao spajanje djelića u neku širu sliku. Iz osnovnih temelja boje – jednostavnosti života. Pjesme nemaju posebnih naslova, možda upravo zato da ne postanu individualizirane, no ostaju djelići cjeline. Koji su, kako se pokaže, s jedva vidljivim nitima  već povezani. Pojedini pojmovi iz neke pjesme pojave se u slijedećoj, između mnogih novih ponovno primijetim slijed, varijantu na prethodnu temu. Motivi se, iako ne linearno, nižu skladno s ispostavljenim naslovom pojedinog ciklusa, gdje je ujedno skriven neki ključ značaja.

Nadrealizam pjesničkih osobina Krešimira Bagića postane opipljiv, prije svega kroz ciklus ŠKOLJKA. Na nesvjesnom nivou pjesničkog titraja riječi se samostalno povezuju, preko sinapsa pojedinih značaja slike postaju jasne, pjesme dobivaju dimenziju osjećaja. Time odmah zasjaje nove, sviježe boje.

Značaji fragmenata se slažu u smisle. No, neki naprosto ne. Jer to nije nakana. Nije sve ni povezano, ni povezivo. Uzbudljivi svjetovi poezije. Zasigurno, pjesnički zapisi u zadnjem ciklusu HOP HOP, neočekivano spontano i nenasilno povežu upravo te, same po sebi nepovezane misli.

U pjesničkoj zbirci KROŠNJA autor Krešimir Bagić zorno prikaže da visoko leteće misli, pjesnički hiperbolizirane ideje, nisu nužna vrlina. Da je možda jednostavnost sastavljanja, na nivou svakidašnjih pojmova, na neki način više onostrana od spretnosti nerazumljivih pjesničkih figura. 

Štivo koje iza sebe ostavlja trag.


Prijevod teksta sa slovenskog: Ljubica Ribić


Varaždin, 14. 3. 2021.


Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.