Dobila sam davno Vrijeme na dar,
golo i prazno trajanje.
Kao lonac bez namirnica.
Ispruženi tijek stvari, evo ti,
Rečeno mi. Uzmi i stvaraj!
Kazaljke noćnog sata sam istrgnula,
Od smjese dana i noći, dobila sam leguru,
Svaki dan po dvije tri sam napravila.
Ručala sam u isto vrijeme, na biciklu
U dnu sobe, prelazila sam granice.
Nitko mi ništa nije branio.
Nitko me nije vidio
Moje su se priče gomilale,
Moji prozori punili su se suhim granjem,
Tijelo se raspalo i obnovilo.
Imala sam u rukama svo vrijeme,
I sati su nekad bili kao uljane lampe,
Nekad su bili kao nemiri.
Od dara sam stvorila nove darove,
Od oljuštenih koža napravila sam sag.
I sad ležim na njemu, kao da sam čigra.
Umorna od stvari, voda, pohoda.
Svoja.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.