Oleg Antonić | Zrno bubri srno moja

 

Zrno bubri srno moja.

Jurnulo je nama cvijeće;

šedrvanom svježe boje.

Zrno bubri srno moja.

Sunulo je (kome cviće;

kome cveće) svakom svoje.

 - Jön az ősz. - Ta tko to petlja?

Furcsa virág?

Cimbalom u prah se truni;

prìmāš krúni...

Zrno bubri srno moja;

maćuhice već se ćule

ćopit pelud ostrašćenja.

*

Zdvojni ondje cmizdre snijezi;

gizdave se jagme lokve

da poteku putem slijeva.

Bokor ovdje golih grana

(jorgovana, sleča, drače...)

gaji nadu slijepih crijeva.

- Jön az ősz! - Ma tko tu muti?!

Rendes virág?

Ružmarinom svadba miri;

Šandor sviri...

Zrno bubri srno moja.

Osjećaji u slavuja

djenu cvijećem cviću cvetje.

*

Zrno bubri   srno   moja!

Milo nam je niklo flowers:

zumbul, lale (tulipani).

__________________________________________________________________________________

* Tekst je nastao u mislima s pjesmom „Jesen stiže dunjo moja“; prema nekima tradicijskom napjevu nepoznatog autora, a prema drugima djelu s kraja 19. stoljeća kojemu glazbu potpisuje mađarski skladatelj Bogdán István, a tekst (ili samo prepjev s mađarskog?) Jovan Jovanović Zmaj. Čuo se orkestar Szándora Lakatosa (poslušaj na YouTube-u prvi izbor pod „Szandor Lakatos - Jesen stiže dunjo moja“); i sve bi bilo široko kao Dunav kod Batine Skele (Kiskőszeg) da u neumitnost nije besramno provaljivala Ella Fitzgerald s „All of me“ u pratnji Djanga Reinhardta & Quintette du Hot Club de France. Srećom je zečji nasip spriječio veću štetu.