Kolumne

petak, 18. prosinca 2020.

In memoriam dr. sc. Asaf Duraković

 

Uz najviše vojne počasti 18. prosinca u blizini Niagarinih vodopada, u američkom Woterfortu biti će klanjana dženaza i obavljen ukop pukovnika američke vojske, uglednog međunarodnog znanstvenika sa višestrukim doktoratima, stručnjaka za osiromašeni uranijum, dr. Asafa Durakovića, koji je umro 16. prosinca u 81. godini.


Dr sc. Asaf Duraković je hrvatski, kanadski i američki biomedicinski fizičar i hrvatski pjesnik i esejist rodom iz BiH, derviš halvetijevskog reda, šeih sufia. Rodio se u hercegovačkom gradiću Stocu. U Stocu je završio pučku školu. Školovanje je nastavio u Zagrebu, gdje je pohađao gimnaziju i studirao veterinu na zagrebačkom Sveučilištu. Na istome je doktorirao veterinu, medicinu i magistrirao biologiju.

Područje njegovog znanstveničkog interesa su bile toksikologija, biologija i fiziologija, posebice ljudskih kostiju. Radio je u institutima "Ruđer Bošković" i Zavodu za medicinska istraživanja. Kad se osamostaljivala Republika Hrvatska, osnovao je Hrvatsko-muslimansku demokratsku stranku.

Svjetski je poznati stručnjak u području istraživanja štetnosti korištenja osiromašenog urana. Zbog neslaganja sa uporabom istog, o čemu je svjedočio pred američkim znanstvenim i političkim ustanovama, napustio je oružane snage SAD-a i posvetio se znanstvenom radu.

Predavao na George Washington University u Silver Springu, na odjelu radiologije i nuklearne medicine. U svom poznatom djelu "Mjesto Muslimana u Hrvatskoj narodnoj zajednice" svojevremeno je upozoravao kako je "pitanje nacionalnog opredjeljenja muslimana u Bosni i Hercegovini dovedeno do današnje faze nakon dugotrajne temeljito provođene antihrvatske politike, koju je beogradska vlada provodila s dobro poznatim rezultatima". Za to je stanje optuživao upravni aparat doveden iz Srbije u novijoj povijesti, kao i "famulusima tog sustava" koji su izabrani iz redova samog stanovništva Bosne i Hercegovine, tako da su muslimani dovedeni pred pitanje prihvatiti li ne ponuđenu muslimansku nacionalnost. Po Durakoviću, to dvoje faktora je dovelo "svojim sistematskim izmišljenim radom do tog stupnja, da se danas već ozbiljno može postaviti pitanje nacionalnog opredjeljenja muslimanskog stanovništva...prihvatiti ili ne ponuđenu muslimansku nacionalnost, zasnovanu na novoostvarenim teorijama o muslimanskoj etničkoj posebnosti u BiH, koje ne analiziraju povijest tih hrvatskih pokrajina iz predislamskog vremena."

Asaf DURAKOVIĆ rođen je 16. svibnja 1940. godine u Hercegovini, u kršnom djedovskom nepokorenom kraju, gdje se viteški Stolac ogleda u studenoj Bregavi. Rano je napustio rodno ognjište i rano ostao bez oca, žrtve i junaka Bleiburškog bojišta. U Zagrebu živi od 1943 g., gdje je završio osnovnu, srednju školu (2. gimnazija) i diplomirao na studiju veterinarske medicine. Potom je diplomirao na studiju humane medicine u McMaster Medical Faculty u Hamiltonu, Kanada.

U daljim studijima postigao je pet doktorata iz Medicine, Veterine, Prirodoslovno-matematičkih znanosti, doktorat znanosti na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, poslijedoktorske studije u Oxfordu, Hamiltonu (Kanada), i počasni doktorat na Cosmopolitan University (Kansas, SAD). Bio je znanstvenik Instituta za medicinska istraživanja JAZU, gdje je obranio magistarski rad i disertaciju. Tada je dobio stipendiju Engleske vlade za medicinske studije u Oxfordu. Specijalističke studije nastavio je i položio stroge ispite u Engleskoj, Americi, i Kanadi. Diplomirao je i na vojno medicinskoj akademiji Fort Loevenworth, Missouri, 1991. godine, kada je promoviran u čin pukovnika Vojno-medicinskog korpusa Sjedinjenih Američkih Država. Autor je više od 250 objavljenih znanstvenih radova u priznatim međunarodnim časopisima. Njegov opus uključuje mnoga istraživanja i znanstvene radove iz područja Islamskih ezoteričnih znanosti Sufijskog sadržaja. Obišao je Bliski Istok u svojstvu gosta i predavača, u Saudijskoj Arabiji, Iraku, Siriji, Jordanu kao i Emiratima. Proveo je dvije godine na Institutu Kralj Fejsal u Rijadu, u svojstvu direktora Zavoda za Nuklearnu Medicinu. Potpuno govori pet svjetskih jezika.

Izabran je za predstojnika Zavoda za nuklearnu medicinu u Federalnoj bolnici Walter Reed u Washingtonu D.C. Promaknut je u zvanje profesora na četiri sveučilišta u Sjedinjenim Američkim Državama. U svojstvu pozvanog profesora predavao je na mnogim sveučilištima Sjeverne i Južne Amerike, Australije, Europe, Azije, Izraela, Južne Afrike, Sovjetskog Saveza, Japana, Bliskog i Dalekog Istoka. Proputovao je svijet od Sjevernog do Južnog Pola. Vodio je medicinsku ekipu SAD u studijama nuklearnih eksplozija u Sibiru i Kazakhstanu. Sada je direktor Instituta za Životne Znanosti (World Life Institute) u Washingtonu i New Yorku.

Književnik je od djetinjstva, nadahnut i opijen ljepotom poezije. U društvu istaknutih pjesnika, novelista, stvaratelja, provodio je dane najranije mladosti. Nikad dušom odvojen od djedovske domovine, svjedoči stihovima o vječnosti ljepote. Mnoge su mu pjesme objavljene u književnim časopisima u Hrvatskoj. Bio je suradnik Hrvatskog književnog lista prije i za vrijeme Hrvatskog proljeća. U mnogim je časopisima objavljivao pjesme kao: Oko, Hrvatski književni list, Vjesnik, Glasnik, Ognjište, Zagreb. Pjesme su mu objavljene u slijedećim zbirkama: Zapis o zemlji Hrvatskoj (25 pjesama) urednik Z. Duraković, Birooprema, Zagreb 1993; Vukovarsko zvono (15 pjesama), urednik Z. Duraković, SIPAR, Zagreb 1995; Lijet sarmatskog sokola (15 pjesama), urednik Z. Duraković, SIPAR, Zagreb 1995; Sat bezvremena (10 pjesama), urednik Z. Duraković, Grafos, Zagreb 1999. U knjizi: Liječnici pisci u hrvatskoj književnosti od Dimitrija Demetra do danas (urednica A. Batinić, HAZU Zagreb 2008) objavljene su mu četiri pjesme.

Objavljene knjige: Tamne Alge, Dimovi i magle, Stazama Ahasvera, Vedrina, Toronto, 1974 Stazama Sarmata (2 izdanja: Birooprema, Zagreb 1993 i Hrvatska domoljubna knjižnica Zagreb 2010); Jedanaesta ploča (Bosana, Zagreb 2003); Velike Vode (SIPAR, Zagreb 1995); Nanosi Pijeska (SIPAR, Zagreb 1996); Planina Kaf (SIPAR, Zagreb 1997); Tamno ogledalo (Hrvatska domoljubna knjižnica Zagreb 2010); Vode Ponornice (Hrvatska domoljubna knjižnica Zagreb 2010); Žetva - The Harvest (na hrvatskom i engleskom jeziku, The World Life Institute. Medina - New York 2014); Beramska kapela - Beram Chapel (na hrvatskom i engleskom jeziku, The World Life Institute. Medina - New York 2014).

Nikola Šimić Tonin


Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.