petak, 13. studenoga 2020.

Adnan Pandur | Čistilište

 

Putujem kroz krošnje 
probijam se između tankih krvnih žila,
dolazim do paukove mreže na nebu.
Skidam taj kajmak kao šećernu vunu.
Plavetnilo je prethodilo prosvetljenju. 

Zakompliciralo se ovo zadnje vrijeme.
Veliki utrošak, ogromne oštre stijene
i mnogo udaraca od njih.
Pokoriti ih nisam mogao, 
pridružio sam se hladnom pjenovitom moru,
da me odbaci negdje tamo 
gdje mogu skidati prateće sjene. 

Liječim se na svjetioniku,
vidokrug opcija je poput kola sreće.
Gdje god se okrenem pogled je drugačiji 
širok, dubok, čist, maglovit, nepredvidljiv...
Liječim moje pređašnje migrene,
al' da se u svoj toj čistini 
ne zaletim...
Ovo su vrlo podmukle bolesti.


03. 10. 2018., Pandur Adnan

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.