Putujem kroz krošnje
probijam se između tankih krvnih žila,
dolazim do paukove mreže na nebu.
Skidam taj kajmak kao šećernu vunu.
Plavetnilo je prethodilo prosvetljenju.
Zakompliciralo se ovo zadnje vrijeme.
Veliki utrošak, ogromne oštre stijene
i mnogo udaraca od njih.
Pokoriti ih nisam mogao,
pridružio sam se hladnom pjenovitom moru,
da me odbaci negdje tamo
gdje mogu skidati prateće sjene.
Liječim se na svjetioniku,
vidokrug opcija je poput kola sreće.
Gdje god se okrenem pogled je drugačiji
širok, dubok, čist, maglovit, nepredvidljiv...
Liječim moje pređašnje migrene,
al' da se u svoj toj čistini
ne zaletim...
Ovo su vrlo podmukle bolesti.
03. 10. 2018., Pandur Adnan
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.