ponedjeljak, 5. listopada 2020.

Oleg Antonić | Kad umirem sam



Svi koraci pusti od navodnog moga rođenja;

ti odnosi gusti u razvođu zlih priviđenja;

sva trvenja tusta, sva zgrčena usta - sve jenja;  

plakati samo još znam kad umirem sam od otuđenja.


O, volim vas sve! A ponor nas mijenja!

I ronim pod nebom: gdje gura nas jaz ovaj crn?

Kako da premostim svesrdna ta omeđenja

kad plakati jedino znam dok umirem sam kroz razuđenja?


*


I bijahu dani kad hraniše nas ushićenja;

i pjevahu noći kad drhtasmo od uzbuđenja;

i zamire jeka u šutnjama pustinjskog bdijenja;

i plakati samo još znam; i umirem sam od zasićenja.


A volim baš sve! I sva određenja!

I prežalim pšeno za rahli tek ljubavni strn!

I sidrim u nijemost pred zidom od nepovjerenja

gdje plakati jedino znam; i umrijeti sam uz iznuđenja.


*


Zar ne znamo bolje; zar doista nema tog mnijenja?

Ta gdje nam je volja za nadrasti tor uvjerenja?

Zar ne vidiš sve nas u tkanju od proviđenja?

Tad plakati samo još znam! I umrijeti sam od snoviđenja;


i voljeti sve u žamoru htijenja

što nam u tlapnji razapinju srce na trn;

i disati tlak u tjesnacu od nezrelog stijenja

plačući rijeku, jer znam da umirem sam za doviđenja.



__________________________________________________________________________________


* Tekst je teško odvojiv od pjesme, glazbe i pokretne slike. „Canción Mixteca“ (glazba i tekst - José López Alavez, 1915.) ponovno je svirao Ry Cooder, a pjevao Harry Dean Stanton (na slici), no ovoga puta već kroz uvodne kadrove filma „Paris, Texas“ (redatelj - Wim Wenders, 1984.). Ne poznaješ li film, za prvu ruku možeš pogledati na YouTube pod „Paris, Texas – The Opening Scene“ i „Paris, Texas - Cancion Mixteca“, a po mogućnosti i pročitati osvrt Dragana Uzelca (Kvaka; 29. lipnja 2020.).


Fotografija: „Alchetron, Free Social Encyclopedia of the World“ (https://alchetron.com/)

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.