subota, 22. kolovoza 2020.

Željko Bajza | Poslije kiša


Nek je sunce suncem i smak smakom
obećanje obećanjem, a ne taštinom, gdje je poginula nada
i riječ riječju, jačom od čelika
sposobnom oboriti svijet, što prestaje biti svijetom,
a jest mjestom koji zaziva za životom bez tebe, Bože...
I nek je zlato zlatom,
nek nije kamenom, što mami sjaj,
kao što sebičnost mami dobrotu
u djelima, gdje sami sebe uzdižemo,
i nek je đavo đavlom i bol bolom
i vatra vatrom, kad ni za čim ne govorimo
i ništa ne osjećamo, iako prvorođeno sunce
svečano izlazi iznad uzoranih brazda
i iako smrt kao magla u dolinama sklapa nam oči
i iako se pola riječi izreklo alejama i poljima,
mi šutimo i za ništa ne molimo,
kad bijela jedra oblaka proguta, kao staru luku
poslije kiša.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.