Pomalo vruć, pomalo sumoran.
Uz kocku ću leda s vrućinom lako.
No što ću s tamom? Hodam polako;
očekujem čudo, oživljavam nadu,
korakom zdvajam u praznome gradu
šljapkajuć minulim slikama sebe
što trnu mi čula dok duša mi zebe.
U mislima rekvijem. Tema je znana.
Kuca li srce? Grom! Smanta me mȁna...
Što će mi čuda uz ovo Sunce?
Nije li nada dom za bjegunce?
Podižem pogled. Ptice u letu.
Dubinom neba proničem sjetu.
Slijedi mi još jedan ljetni dan.
Razmetno vruć, nesnosno poseban.
_________________________________________________________
* Sve neparne distihe potpisuje Sonja Smolec, a sve parne Oleg Antonić.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.