Opraštam tebi i opraštam sebi što te želim poslati k vragu!
Kada kao malena djevojčica od svega 11 godina doživiš i preživiš rat i sva ona ružna zbivanja kao što su izdaja prijatelja i smrt bližnjih (u mom slučaju otac i djed), onda ne možeš da ne uspoređuješ knjigu ratne tematike sa svojim iskustvima. U tih par mjeseci rata u mom gradu, vidjela sam i doživjela mnogo toga što ne bih poželjela ni najgorem neprijatelju, ali lako je sada govoriti. Čovjek ne može znati kako će reagirati u kakvoj situaciji sve dok se ne nađe u njoj, a tek onda spozna za šta je sve sposoban samo da bi preživio.
Zoran je, u svome djelu, kroz neke nezavidne i opasne situacije, opisao samu srž ljudskog bića i njegovu sposobnost pronalaženja izlaska iz iste. Na samom početku stavio je naše junake različitih profila u pogibeljnu situaciju iz koje ne znamo tko će kakav izaći. Glavni lik, narator, kojemu nikako ne saznajemo ime i lako ga možemo poistovjetiti sa samim autorom, iz prvotne opasnosti ostaje živ da nam ispriča daljnje događaje i upozna nas s likom Borne koji je glavna i, po meni, najvažnija karika cjelokupne priče. Borna se tu, eto, našao sasvim slučajno, u pravo vrijeme, na pravom mjestu kako bi spasio život našem naratoru. Njegov problem je taj što se ne sjeća ni tko je, ni otkud je, kao niti nekoliko zadnjih dana... ili mjeseci. Tu je, kao dobri duh cijele postrojbe, vrlo dobro upoznat sa umijećem ratovanja i njegovih zakučki, tako da, ne jednom spašava nečiji život, pa čak i vojne tajne. Ali, "njegov problem", postaje problem cijele postrojbe, a najviše našeg glavnog junaka (naratora).
Ono u što ne možemo biti sasvim sigurni jest dal' su događaji opisani u romanu, istiniti ili fikcija (jedna nelogičnost u romanu nam otkriva istinu), ali moram priznati da se Zoran pokazao kao vrlo vješt profajler kojime nam je donio realan prikaz pa skoro svih ljudskih osobnosti koje u cjelokupnom poretku, čine važan segment vezan uz rat i ratovanje (ili barem ovaj naš). Svi mi koji smo na bilo koji način, htjeli ili ne, sudjelovali u ratu, bili dijelom njega, sigurno smo se susreli sa jednim Šimetom, jednim Čerkezom, jednim Brzim, Amidžom, Brankovićem, Cerovcem, Političkim, a događaj s Mirkom Kvaternikom mi je vrlo blizak. Međutim, najbliskiji su mi likovi Borne i samog naratora i zato moja opaska autoru na početku: Opraštam ti jer razumijem sve napisano, a zbog samom kraja knjige i zbog ovoga...
Dragi čitatelju,
na samom početku nešto se moramo dogovoriti. Ova priča nije napisana kako bi bilo koga osuđivala ili veličala. Napisana je tako da se svatko od Vas može identificirati s bilo kojim likom, pa bili vi lijevi ili desni, liberalni ili radikalni. Čitajući je, možda ćete se zapitati jesu li opisana mjesta, osobe i događaji stvarni ili izmišljeni. Od svega toga važnije je primijetiti ironiju sudbine koja se poigrala s nekim od likova. Pročitajte, a poslije postavljajte pitanja, no ne meni. Onog časa kad budete završili s čitanjem, ova priča više neće imati nikakve veze sa mnom. Bit će u cijelosti Vaša. Poklanjam Vam je, da se nosite s njom kako god znate.
... želim te poslati k vragu!
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.