srijeda, 8. srpnja 2020.

Božica Jelušić | U slavu čokolade



Noćna oluja rublje s terase nam krade;
Kite se susjedove voćke našom bjelinom.
Dan propuhom ispunjen vapi za otkupninom,
A zatim kuću preplavi slatki ton čokolade.

Ne prepoznajem više ljubav u kratkom dahu,
U nesigurnom hodu po razapetoj žici.
Za avanturom hlepeć' dajem se omaglici
I putem karavane idem po smeđem prahu.

Uvijek nas tako žalost tamnoj struji izruči,
Neki iskreno žale, a neki pomodarski.
Kad razbiju se snovi kao porculan carski,
Nešto slatko je uvijek imati dobro u kući.

Tri razlupana jaja u gnijezdu kratkorepca:
Prosine kućni obzor i prolazi tjeskoba.
Na trenutak je dobro, kao u minulo doba,
I čokolada tu je, jezikom skinuta s nepca.


Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.