utorak, 14. srpnja 2020.

Andreja Kešić | Kap meda


Ti si s druge strane ovog istog trenutka
Možda sjediš i gledaš kroz prozor
Ono što moje oči ne vide, a možda su prozor oči tvoje
Ti si s druge strane ovog istog trenutka
Možda hodaš ulicom užurbanog koraka
Gdje moja noga nikada kročila nije, a možda stojiš i čekaš zeleno svjetlo
Ti si s druge strane ovog istog trenutka
Možda ti je u nosnicama miris lipe
Slike što ti u grudima oživljava to moje nije, a možda čaj piješ
Ti si s druge strane ovog istog trenutka
Možda se brineš kako ćeš rasprostrti veš
Ja ga neću kupiti prije kiše, a možda ga vjetar odnese
Ti si s druge strane ovog istog trenutka
Možda ti je kosa na zatiljku slijepljena od poslijepodnevnog sna
Moja ruka miruje na preponama, a možda budan sanjaš
Ti si s druge strane ovog istog trenutka
Možda si ljut na kap meda koja ti se odmetnula po prstima
U grudima mi je vrisak „Limenog bubnjara", a možda te na mene podsjetila
Ti si s druge strane ovog istog trenutka
Dišeš, trepćeš, srce ti kuca
Ti si s druge strane ovog istog trenutka
Tvoje postojanje zauzima dio moga
I sve dok si s druge strane ovog istog trenutka
Moja suza je čista

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.