Franko Sorić | Egzotični svijet s drugog kontinenta Tomislava Marijana Bilosnića: „Havana blues“, Zadar, 2019

Sve čega se Tomislav Marijan Bilosnić dotakne pretvara se u poeziju, umjetnost. A poezija je čitav svijet. Zato su njegove pjesme antologijske, mitske, ljudske, jednom riječju univerzalne.

Takva je i nova zbirka poezije proslavljenog pjesnika T. M. Bilosnića. Naslov zbirke je: „Havana blues“. Taj naslov naslućuje već nešto snažno, žestoko, opsesivno. Knjiga sadrži  91 pjesmu  na 200 stranica. Ciklusi pjesama su: „Havana blues“, „Pješčanik tisuće kruščića“, „Sve što poznaje jezik“, „Ovako kako zapisuje pisar“, „Put za Macchu Picchu“, „Pjesme o Andama“,Borghes i tigar love leptire“, „Dok Astor Piazzolla svira“, „Tigar šeće Salamancom“.

T. M. Bilosnić je boravio na Kubi neko vrijeme, budući da je bio pozvan na Međunarodni festival poezije u Havani. Autor se tamo zadržao i napisao nadahnut životnim i mitološkim prostorima duha,  pjesme o Srednjoj i  Južnoj Americi. Već je pisao o tematikama starogrčke mitologije u zbirci  „Odisej“, gdje je opjevao univerzalni svijet junaka stare Grčke. Pisao je on i o Africi  kao univerzalnoj temi za stvaranje poezije.

U ovoj knjizi zastupljena je poezija posvećena jednim dijelom mitskom narodima Inka i Azteka. U prvom ciklusu „Havana blues“ pjesnik pjeva o „Festivalu poezije u Havani“: „Više od stotinu pisaca na jednom mjestu / nije mogao zamisliti ni Voltaire//  U pogledu  kolegice iz Irana / prepoznajem zavičaj//.

I tako kroz Karipsko more i tropske oluje osunčan karipskim suncem autor stvara zasebnu razglednicu u stihovima.  U ciklusu „Pješčanik  tisuću kruščića“ Costa Rica je obala boje orhideje, srca, a Antonio Salvado sluša glas tigra. „Sve što poznaje jezik je ime Boga“ 

U daljnjim  ciklusima pjesnik piše kao da je Bog stvoritelj jer je stvorio svijet svima nama prijemčiv i egzotičan. Poezija se pretvara u egzotičnost a egzotičnost u poeziju, npr.“ Makao je htio biti sunce“. Metafore su zbijene bogate disciplinom mašte kojih se ne bi zastidio ni Pablo Neruda.

Zanimljivo je da Tomislav u životinjski abecedarij uvodi jaguara kao brata tigra. Ima tu riječi i o čitavoj jednoj državi, narodu Perua, da bi sljedeća pjesma bila „Pjesma o kondoru“ s kojim se pjesnik poistovjećuje. Jedan ciklus je naslovljen „Pjevanje o Andama ili Svijet anđela s glavom jaguara“. Tu pjesnik na šesnaest stranica pjeva kao da je tema Velebit jer je T. M. Bilosnić pjevao  i o našem hrvatskom Velebitu. Možda je zato emotivno vezan za Ande. Citat: “U svemu što je ostalo čuvaju se  rebra / duguljastih prizmi koje samotnim stubištem / koračaju put zraka van vremena / do zidina koje dangube//.(...) u riječima zvoni zlato / i sve su riječi netočne / kljun grabežljivice ukrašen zmijama i puževima / izbjegava tumačenja //.

Ciklus“ Borges i tigar love leptire“  posvećen je značajnijim književnicima Južne  Amerike: Pablu Nerudi, Gabrielu Garciji Marquezu, Joseu Martiu, Miguelu Barnetu, slikarici Fridi Kahlo, Gabrieli Mistral, Gloriji Fuertes. Posljednji ciklus pisan je  o Salamanci : „Tigar se šeće Salamancom“. Ovdje dolazi do izražaja neizostavna motivika o tigru.

Svatko tko uzme ovu knjigu za čitati bit će opijen ljepotom poezije barda Tomislava Marijana Bilosnića. Sretno i sveto čitanje!

Franko Sorić, prof.