Uzmiču obzorja
u razmrljanim crtama
preklapaju se sivila
tuneli bez krajeva
gradovi bez početaka
neonske reklame i džambo plakati
ostaju u naborima prašine
tek vlakove na prugama uz more
kad jako zapuše zapljuskuju valovi
u prozorima s unutarnje strane
zabrinuti odrazi
dječje ruke mašu u dronjavoj odjeći
vagon restoran kariran stolnjak
slaba kava vino još lošije
netko uzneseno recitira poeziju
drugi čitaju dnevnu štampu
voze se putnici naopačke
zbog utičnica za punjenje telefona
spavaju utegnuti u odijelima
s aktovkama na prsima
razgovaraju potpuni neznanci
jer ne moraju
prisno
netko se izuo
neke relacije više ne voze
iz komercijalnih razloga
lica na granicama stoje i gledaju prazno
ali isto mašu jeleni obješeni o žicu
pričao mi je prijatelj
putnici su u Europi još devedesetdevete
poslušno ulazili u teretne vagone
ne znajući kuda idu
drndali se u potpunom mrakui
u nadi da će ipak stići na odredište
a ja nikad neću putovati
od Pariza do Istanbula Orient Expressom
u talijanskim vlakovima 300 kilometara na sat
želudac je u grlu mora se zijevati
moja prva ljubav je zeleni vlak Arena
ali gospođa Helga koja sad već govori njemački
ne mari za to netremice gleda u kartu
u slučaju neispravnosti pucat će iz pištolja
smijem li ove mandarine u džepu
ne volim avione piloti su samo ljudi
ptice se vole zalijetati u motor
puno je toga van kontrole
ali za skoro svaki pad
kriva je ljudska greška
mislila sam jednom ćemo se teleportirati
nema napretka
osim tehnoloških naprava
nadzornih kamera i robota za vođenje ratova
iz naslonjača
ni univerzalno cjepivo za gripu
kamoli lijek za rak
prodavačica iz trgovine s odjećom
je dobila lišaj na koži slažući robu
djeca će nam biti spaljena
od buljenja u ekrane
kako ćemo ih spriječiti
kad radimo cijele dane
vlakovima putovala bih negdje daleko
van kontrole
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.