ponedjeljak, 21. listopada 2019.

Dejan Ivanović | Prozori



Često sam otvarajući teške,
glamurozne prozore da bi u gomili
ugledao tebe, nevidljivu laiku;

posmatrajući sa strane
u odrazu stakla,
prepoznavao nepoznata lica

obasjana, uspomenama.
I obilazivši bivša, divna mesta
davao ulicama izmišljena imena.

Nežne strukture, utekle iz pakla
od sladunjavog, oštrog pepela i praha
padahu u krhkim dimenzijama,

na dve spojene, zamišljene svetlosne tačke;
kapi od sklerotičnih kristala,
otežale, ujedahu podočnjake

i blede kapke, golicajući nozdrve,
žrtvi u stradanju, bistre i slane
prelepim, toplim višeglasjem ...

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.