Sjećaš li se stare pjesme?
Njene grudi su bijele
otmjeno bijele, bijele
starinski, grlice nježne
protkane
krvlju
kad zaigra u igri ljubavi
i smrti
kad zažari ustreptale strasti
Sjećaš li se stare pjesme?
Njena njedra su bijela
snježno vrela sa dvije
vrtne jagode na vrhu
Vrat joj je ko u mladog labuda
i ramena satkana od pjesme
bisernog sjaja
Ona je otmjena žena pradavnog doba
u ovom uvijek smiješnom
uvijek uzavrelom
vremenu
ja se zaljubih u med njenog glasa
slatki med
opori med
u mirisu izmišljenih sjećanja
Neko vrelo Sunce koje nisam kušao
zarobilo je Svijet u svome zlatokrugu
i ne da mu izići
Barokno oko
u jajastoj kući duboreza, jedro tijelo
u plavoj slici
sjeća me na vrijeme zauvijek prošlo
Milujem ga prstima
kad zaigra u igri ljubavi
i smrti
kad zažari ustreptale strasti
Sjećaš li se stare pjesme ?
Njene grudi su bijele,
mirisno zrele, jabuke
vrele, grlice nježne
protkane
krvlju
Neko žarko Sunce koje nisam kušao
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.