Znaš, dušo, kad sve ružno mine
Mi ćemo skupa hodati po travi
Kad čežnja i brige, sve se to raspline
Šeširić plavi nosit ćeš na glavi
I cvrčci će napinjati nevidljive strune
Caklit će se rosa s paukove mreže
I od opala nosit ćemo krune
Tepih će nam biti zimzelena vriježe
Ti ne brini, dušo, što si drugačija
Jer ti vidiš stvari nevidljive njima
U tvome je oku ona čarolija
Što dragi Bog je ne otkriva svima
Ne znaš neke stvari što vršnjaci znaju
Ali srcem vidiš dalje nego oni
Ti spoznaješ stvari koje dulje traju
Na moje rame ti glavu nasloni
Dušo moja draga, ti grubost života
Pojmiti ne možeš dušom svojom čistom
I vjeruješ svemu, sve ti je divota
A svijet ti je bajka narisana kistom
Neka ti anđeo brige s puta sklanja
Znam, ti ćeš uvijek biti samo dijete
Malena princeza koja vječno sanja
Nesvjesna opasnosti koje putem prijete
Ti daj baki ruku pa ćemo kroz travu
Potrčati bose, tamo sve do duge
Zaželjeti čudo, san stvorit‘ u javu
A tek ćemo onda probuditi druge
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.