nedjelja, 10. ožujka 2019.

Tino Prusac | Zapaliti ću svijet


Zapaliti ću svijet
spaliti ću ga požarima proljetnih osmijeha
poput plamena koji piše po vjetru
spaliti ću sve
kao strast očima
kada sve što sam pročitao
i što još nisam napisao
miriše na dim na vjetru.
Zavezati ću vatru rukama
ili je staviti u svjetiljku svetog ulja
u sobi punoj nepoznatih žudnji
u hladno jutro kad prozori plamte ledom.
I znam da nema razumne spoznaje
kroz koju klija sjeme
ljepote cvjetova
mudrosti lišća
svih dobrih razloga koji me nagone na pisanje.
Sjetim se vatre
koja piše glazbu riječi
poput sunčanih baklji s divljom maštom
srebra vjetra
što baca sjene vremena.
Mogu vladati samo zvijezdama u srcu
čak i jekom sebe da se vratim
jer mogao bih ugasiti svjetlo uma
i pasti kao časna smrt
na početku pjesme.

Nema komentara :

Objavi komentar