Mašta je puno važnija od znanja. Može se sve znati,
ali ništa ne napraviti, dok se s malo mašte može napraviti sve.
A. Einstein
Zefir je znanstvenofantastična priča Sonje Smolec pisana za mladež (valjda i za one koji u duhu to jesu).
Putovanje je to balonom troje mladih, Franka, Lidije i Luke, koje se pretvorilo od avanture leta iznad Pule, ali nošeni začudno nikad hladnijim Zefirom, „Uskoro nisu vidjeli ništa. Uletjeli su u nizak oblak koji se stvorio gotovo ni iz čega. Spojili su se tanki, lelujavi, magličasti pramenovi, akumulirali se i jednostavno ih – zarobili. Letjeli su kroz njega minutu ili dvije, a tada se zrak oko njih počeo opet bistriti.“ (prolaz kroz portal!), uskoro sletjeli s pomoću Zefira na La Mo. Zefir (grč. Ζέφυρος)? Bog zapadnoga vjetra, a tim se imenom nazivao i zapad općenito, najblaži je od svih vjetrova koji donose vlagu pa ga ljudi smatraju zaštitnikom bilja.
Tu je blagost hirovita, kao što zna biti u životu kad je riječ o crtama ličnosti (rúža (lat. Rosa) za to je tipičan primjer – usporedi trnje i latice), razvidna ponekim izraženijim ispadom. (Kad je Hijacint prezreo njegovo prijateljstvo, Zefir je usmjerio Apolonov disk (budući da su se Hijacint i Apolon igrali diskom) prema Hijacintovoj glavi koji ga je smjesta ubio.) Zefir je, kako rekosmo, otpuhao balon s prijateljima kroz portal na planet za koji nikad nisu čuli niti pretpostavljali da uopće postoji. Iz balona im se činio kao Zemlja dok nisu sletjeli na njega, a ispred njih stupili ljudi u raznobojnim, živopisnim kombinezonima, Lamoanci.
Po vjetru iz grčke mitologije, kojeg Homer spominje kao jednog od roditelja Ksanta i Balija, Ahilejevih konja brzih kao vjetar, nazvana je akcija povratka s La Moa na Zemlju.
„Sve moramo obaviti onako kako smo uvijek radili. Nema opraštanja pred polazak. Učinite to ranije. Nemamo mnogo vremena. Sve mora biti vremenski točno. Čim ja uđem u Frankovo vozilo počinje akcija Zefir.“
„Baš prigodno… Zefir“, promrmljala je Lidija.
„Da, prigodno je jer nas je vjetar Zefir slučajno ponio prema portalu“…
Između slijetanja na La Mo i odlaska s njega protekne nekoliko godina, a troje mladih, nakon početnoga šoka svojom djetinjstvenom inteligencijom ne samo da se uspijeva prilagoditi lamoanskomu životu, nego i proniknuti u njega te nadmašiti Lamoance.
Portali i paralelne dimenzije?
Portali su energetski otvori kroz koje se energija transportira kroz prostor. Da bi se došlo na jedan planet, treba znati gdje je portal da bi se ušlo kroz njega. Ako se ne nađe portal koji dopušta da se uđe u specifičnome vremenskome segmentu u kojem na planetu postoji život, sletjet će se na mjesto koje izgleda beživotno i neinteresantno. Portali dopuštaju da se uđe u onu dimenziju u kojoj postoji život. Oni se otvaraju u koridore vremena i služe kao zone višedimenzionalna iskustva…
Kad se izlazi iz planetne sfere i odlazi u svemir, mora se pronaći pravi portal, da bi se vratilo u upravo onu vremensku koordinatu i vremenski koridor koji se traži…
Lako se može zamisliti Sonja Smolec kako govori ove i još mnoge slične rečenice na nekome književnome okruglome stolu gdje se govori o njezinu Zefiru iako nije pridružena članica NASA-e (National Aeronautics and Space Administration) niti kreatorica njezinih programa. Lakoća kojom vodi radnju, s pomoću niti kćeri kretskoga kralja Minosa, u ovoj znanstvenofantastičnoj priči omogućit će mladima da plove kroz labirinte (antroponime, toponime, lamoanski ustroj, životnu filozofiju…) lamoanskoga planeta i da štivo lakoćom osvjetla njihovu radoznalost što stremi k novomu i nepoznatomu te je obogati.
Dijalozi su mladih plastični, svježi, autentični, katkad na rubu verbalnoga incidenta.
„Miroljubivi? To misliš? Naravno da jesu. U protivnom...“
„Već bi nas… pojeli? To misliš?“ hrapavim glasom pitao je Luka.
„Ma, da! Ali, tko zna! Još stignu!“ dodala je Lidija posprdno. „Da se mene pita...“ nastavila je i ostavila rečenicu nedovršenu.
„Ooooo!“ uzdahnuo je Frank, otpuhnuo i potapšao Luku po ramenu. „Došlo je vrijeme da žene upravljaju i o svemu odlučuju. Vidjet ćemo, vidjet ćemo! Ako poživimo.“
„Budalo!“ šapnuo je Luka. „Baš si našao pravo vrijeme za glupiranje.“
Autorici su vrlo poznati rečenica i rječnik mladih, brza izmjena tema u njihovim razgovorima. Mladi ne lijepe frazu na frazu, ne vode ispražnjene razgovore kao odrasli koji katkad ne izgovaraju riječi nego samo ustima proizvode glasove.
Lamoanski život privući će mlade jer je lako usporediv sa životom na Zemlji. Pokraj niza usporedivih elemenata, dva su vrlo poučna i odgojna (iako je Sonja Smolec i blastule odbacila koje bi se mogle razviti u poučavanje i odgajanje!).
Lamoanci vole Život od pradavnih vremena i vjeruju u njega. Životinje nazivaju Druga vrsta i veoma ih cijene (sam je naziv znakovit!). Daar Hruu (lamoanski znanstvenik koji proučava pojave u svemiru) Franku, Lidiji i Luki kazao je kako je svaki život vrijedan, kako postoje dokazi da je sav život potekao iz mora i da se sve što živi u moru mora poštovati i nikako uništavati na bilo koji način. Stoga se Lamoanci gotovo nikad ne kupaju u moru niti se koriste vodom za prijevoz.
Planetu na kojem se ratovi vode od postanka, u kojima pogibaju milijuni i milijuni, na kojem je ozakonjeno ubijanje životinja, u kojem životinjske vrste gotovo pa svakodnevno izumiru, gdje vrlo malo Zemljana zna, primjerice, za Lumbricus terrestris, glistu, koja je izgleda, veliki podupirač vegetacije, koji bušeći čini tlo rahlim i propusnim za kišu i biljna celulozna vlakna, slamke i peteljke lišća i grančice; a ponajviše bljujući neizmjerne količine grudica zemlje zvane glistini odljevci, koji su, budući da je to izmet, izvrsno gnojivo za žitarice i travu... Zemlja bi se bez glista brzo ohladila, otvrdnula i prestala fermentirati, dakle, postala bi jalova (Kraljica Kleopatra dekretom je zapovjedila da glistu svi njezini podanici moraju poštovati i štititi kao svetu životinju!), lamoanski odnos prema životu može izgledati kao pretjerivanje. Bonjour, tristessee!
Lamoanci rade, ali ne kao Zemljani koji vrlo često rad – glume. (Efektivno vrijeme rada?! Flash vijest u novinama: Osam sati sjedi i ništa ne radi.)
Lamoanski stanovnici drukčije su gospodarili prirodnim izvorima energije. Nitko nije ni u čemu oskudijevao. Nikad nije bilo gladnih, ali kod njih nema ni onih koji imaju više nego što im treba, ni onih koji ne znaju kako će preživjeti dan. Oduvijek je postojala disciplina čuvanja prirodnih izvora energije. Ništa se nikad nije moglo dobiti bez rada. Svatko je morao zaraditi ono što mu treba za normalan život. (Boldirao r. ć.) Radeći, skupljaju bodove za stvari koje im trebaju za normalan život i ti se bodovi precizno evidentiraju. Bez tih bodova nije se moglo do namirnica i sličnoga. Pretjerivanje? Svjetska zdravstvena organizacija (World Health Organization, WHO) smatra rad temeljnim izvorom zdravlja, rad, dakle, ima iscjeljujući karakter. Na kojem se stupnju osviještenosti nalazi kod nas navedeni stav Svjetske zdravstvene organizacije.
Zefir je djelo vrlo zahvalno za čitanje i za nadahnutu raspravu nakon toga. Prozračno, s vjerom u djecu i mlade, s implicitnim i intrinzičnim svjetlom u našem životu, lamoanskim svjetlom kojim se čisti prljavština, zasad samo materijalna. Ali tko zna, možda Lamoanci otkriju kako svjetlom čistiti i neka druga onečišćenja.
***
Kad je riječ o djelima u lamoanskim knjižnicama i kurikulu lamoanskoga jezika, trenutačno je najpopularnije humoristično štivo Balkanski sindrom.
***
Tekst sa zadnje korice knjige
Brat i sestra, Lidija i Luka, stjecajem neplaniranih okolnosti, za vrijeme potpune pomrčine Mjeseca, 11.8.1999. kreću na kratko putovanje balonom s jednim od svojih prijatelja, Frankom. Zapadni vjetar skrene ih prema prolazu u nepoznatu dimenziju života. Djeca nisu svjesna toga dok ne slete i ne sretnu neobično odjevene ljude.
Mjesto gdje su sletjeli trebao bi biti njihov grad Pula ili okolica, no sve izgleda sasvim drugačije. Što je to La Mo i što ih sve očekuje osim zaprepaštenja i straha?
Hoće li se ikada moći vratiti u dimenziju Zemlje?
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.