ponedjeljak, 18. veljače 2019.

Božica Jelušić | Sretno doba



Dolazi sretno doba. Rodino gnijezdo prazno.
U sferi okularnog neki užitci prosti.
Trošljiva maska svijeta: baš ništa neprolazno.
Samo prirodu ljubim. Nježnost i okrutnosti.

Nešto o kući i polju zašisao je Roethke.
Pišem samo kad hoću, nikada po diktatu.
Stihove tuđe danas pamte tek ptice rijetke.
A još su rijeđi oni na vlastitom supstratu.

Prije pljuska uberem list lopuha na međi.
Razmišljam: Što je tajna pjesnikova poslanja?
Nisam li uvijek htjela nositi koroplašt smeđi,
I da sam crna liska, što se labudu klanja?

Svaki dan sam na Dravi. Trave i oblake brojim.
Sjedim pod vrbom, pijem pivo iz Pazarišta.
Još iluziju neku u srcu lako uzgojim.
Sretno doba na pragu. Nikom ne dugujem ništa.

18. februara 2019.
Flora Green
Fotografije: Robert Rodman

Nema komentara :

Objavi komentar