Kolumne

ponedjeljak, 21. siječnja 2019.

Denis Kožljan | Smo večeri kratili


Oni put...u ono vrime...kad san bila mala, mala divojčica....u one večeri kad bura je švikala, kroz dimljak u hižu hodila....smo se poli ognjišta skupili, na škanjetu posidali i poli čorice večer kratili......Moja baba je vrla žena bila, čuda je tega znala, pak i poli tega vajk uno grdo povidivala. Kako je rano prez muža ostala, z dvi ščere u krilu...u napro velikoj i grdoj šakreštiji...

Sused Zvan je samo na svoje blago pensa...kad če se krava uteliti brojija, kad ovce postriči triba, ma ki ga je moga kapiti i sve te njigove beside pobrojiti....Teta Fuma je pak babi svako večer mliko ud krav nosila, u traverši i kakov sirić donila..ma na šekreto aš fameja ni smila znati za ti grih.....Ona je za velu maeštru od kanpanje slovila ter je samo na brajde pamet imala, šenicu ko je uzdrijala svako toliko u vali gledala i unukan da z vozon po seno gredu.....naručivala....

Ure zvečeri u antonščaku i sičnu, na ognjištu kadi je napro veliki cok gorija, smo se razminjali, jeno malo nasmijali, pod lugon i kakov kunpir spekli ter za njin i kakovu kaplju domačega popili.....

______________________________

kratili-skraćivali / švikala-bura zavija /  hižu-kuću / hodila-ulazila, hodala / škanjetu-drvena duguljasta stolica / posidali-posjedali / poli čorice-uz svijećicu / vrla-lijepa i sposobna / čuda-puno, grdo-ružno  / povidivala-prepričavala  / prez-bez  / šakraštija-siromaštvo  / blago-stoka  / pensa-misli  / postriči-ošišati  / traverši-pregači / sirić-mali sir  / šekreto-tajno / fameja-obitelj / maeštra od kanpanje-dobra poznavateljica poljoprivrednog dobra  / slovila-bila na glasu  / brajde-vinova loza / šenicu -pšenicu  / uzdrijala-bila sazrijela  / vali-obrađena poljoprivreno zemljište u nizini  / vozon-seljakim kolima /  ure -sati  / antonščak i sičanj-siječanj i veljača  / lugon-pepelom

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.