Pramcem u sumrak

Prokletstvo čitanja

Piše: Jelena Miškić

Naslov je navlakuša. Kako iz super primjera uvidjeh - pucaju me roto romani. Majstorske navlakuše. U posljednje vrijeme sam ih istovarila u svoju nutrinu - pošten broj. Da li je poticaj bila puka znatiželja, povoljna konstelacija zvijezda i planeta, overolad ili nešto četvrto? Ili sve od navedenog? Analizirani razlog za čitanje? Bah...Što god da navodi na čitanje u današnjoj poplavi svih vrsta nosača, medija i načina na kojeg provodimo slobodno vrijeme je s oznakom plus. Čitati. Kao sinonim za postojati. Moram priznati kako je kod mene je postojao zastoj prema određenim vrstama literature, npr. SF žanru s kojim sam kasnije imala ludu sreću kada sam po dobroj navigaciji kolegice iz struke dobila odlične preporuke, tako da se i danas rado vraćam određenim naslovima. Vjerujem kako su preferencije u čitanju određenih žanrova osobni odabir, a koji pati od stereotipa sasvim druge vrste. Jer kada netko upita - što čitate? Ili što dobro čitate? Vjerujem kako bismo svi na to pitanje voljeli dati lijep odgovor tipa - genetsko istraživanje otoka Suska iz 1912. godine, a zapravo ono što sam pročitala je knjiga u kojoj tip savršenog tijela lovi, skače, bori se, pjeva, igra šah na razini velemajstora, štiti, poštuje žene, voli, djecu obožava, doprinosi društvu u širem i užem smislu, ishoblao je kuhinju od stotinu kvadrata (jer on to voli)...i sve sam složio... i nije uzeo bolovanje sljedeći dan...

...a onda su se mačevali u toj istoj kuhinji..tako nekako. Ma to nije niti važno.

Ja sam u svemu tom - uživala. Ona stereotipna začkoljica u vidu - zašto čitati "takva" štiva - moj odgovor bi bio - dokle god čovjek uživa, prede u pročitanom jer ga hoblanje veseli - to je pun pogodak. Vrijedi jer nekome pruža sreću u određenom trenutku. Padam u napast, pa ću to i učiniti i napisati, a u svoju obranu uzimam modernost, tempo i zahtjevnost sadašnjeg življenja - da je "svejedno što se čita, sve dok se čita". Kao netko tko se profesionalno bavi knjigom dva desetljeća još uvijek znam da ništa neće promijeniti činjenicu da je šund - šund, a visoka književnost pod znakom jednakosti za kvalitetnu književnost, i za koju bih najviše voljela masovnu produkciju, prihvaćajući činjenicu da se više poseže, posuđuje i prodaje roto štivo, morat ću malo kleknuti pred stvarnošću. Što je kvalitetna književnost ili nije, nema veze s time u kojem je žanru napisano i o tome je napisano brdo literature. Napeto iščekujući autora sljedećeg pregleda povijesti književnosti zaključujem kako čitatelja koji čita sebi za dušu boli briga što je tamo neki stručnjak rekao što je vrijedno ili nije. Suvremeni čitatelj vrjednuje knjigu po vlastitom ukusu s vlastitim kriterijem vrednovanja.

Ljudi moji 11. studenog je Dan hrvatskih knjižnica. Kako to ove godine nedjelja, sutradan 12. studenog, diljem lijepe naše članstva u knjižnicama su besplatna, stoga pohrlimo. Učinimo da čitanje nije samo razbribriga, nego i vještina. Kod mene se dogodio obrnut proces. I jako sam sretna zbog toga.

Dakle, u kojem god smjeru, ponedjeljak, knjižnica, - spasimo čitanje.

p.s. Uzmite preporuku knjižničara