Miroslav Pelikan | Hibler II

Kao da su mu se kapci zalijepili, Karlo je jedva progledao i opazio, visoko iznad, bijeli, ravni svod.

-Što je to?, - mrmljao je. Što je to?

Tada, na ramenu osjeti blagi dodir.

-Ah, hvala Gospodinu, probudili ste se napokon.

Karlo nakrene glavu prema glasu i ugleda časnu sestru. Ona je položila ruku na njegovo rame.

Karlo je gleda i ne razumije što se događa.

-Ja sam sestra Amalija.

-Ja, ja sam….muca Karlo.

-Radije šutite i odmarajte se.

-Gdje sam sestro?

Amalija se nasmije i Karlu se njezino lice učini čudesno lijepim.

-Vi ste u ubožnici.

-Što se dogodilo?, ustrašeno će Karlo.

-Prije dosta dana seljani su vas našli bez svijesti u onom selu ispod gore. Kako vas nitko nije poznavao, donijeli su vas ovdje a mi smo se uz Božju pomoć potrudili i pomogli vašem napaćenom tijelu.

Oprostite, evo ovdje su sve vaše stvari. Ja sam bila osobno protiv da bilo tko prekapa po njima. No moram reći, vi ste strašno poznati. Osobito vaše ruke. Kao da sam vaše ruke već negdje vidjela.

-Da, nevoljko se nasmije Karlo. Ja sam Karlo Hibler.

-Karlo Hibler, brijač, raširi oči Amalija.

-Da, taj brijač.
-Vi ste davno otišli?

-Jako davno, sestro Amalija, jako davno. Potucao sam se po svijetu i sada se ovako jadan i iznemogao vratio.

-Da, da, suosjećajno će Amalija.

-No, kada sam se vratio i vidio da od onoga svijeta koji sam odavno ovdje ostavio, nije ostalo gotovo ništa, nešto me presjeklo, tamo na onoj cesti.

-I sada ste ovdje koliko toliko zbrinuti, - sa smiješkom će Amalija.- Liječnik je rekao kako ste užasno iscrpljeni, ali da ima nade za vaš oporavak. Ostajete ovdje dok ne prizdravite.

-A onda?

-A onda ćemo nešto naći nešto za vas i vidjeti što ćemo dalje.

 Karlo Hibler se mukotrpno oporavljao u ubožnici. Naporno je ustajao, sve dok se nije posve otrgnuo od ubožničkog ležaja.

Jučer ga je pozvao svećenik i kratko mu rekao.

-Sestra Amalija vas preporučuje. Mogli bi pomagati u ubožnici, još ste u snazi. Dobit ćete uz smješta i hranu i nešto novca.

-Hvala velečasni, hvala.

-Nisam čuo vaše ime, kaže mu svećenik.

-Mrak, Ivan Mrak, velečasni.

-U redu, gospodine Mrak, primimo se posla.

I tako je Hibler Mrak ostao u ubožnici s tajnim identitetom, pomažući svima ali najviše dragoj sestri Amaliji.

Posla je bilo kroz cijeli dan a ponekad i noću. Ubožnica je većinom bila puna, katkada i prepuna, no uvijek se našlo mjesto za nesretnike.

Jednom mu je župnik u prolazu samo dobacio.

-Šteta što više ne svirate. Možda bi mogli koga i obrijati.

Hibler je zabezeknuto gledao u svećenika, ovaj je zastao i tiho nastavio.

-Ja sam kao dječak dolazio u vašu, Makarinovu brijačnicu. Kao dječak silno sam vam zavidio na vještini sviranja gitare.

Hibler samo odmahne rukom  a svećenik ode.

Takve mirne, jednolične godine uistinu strelovito prolijeću. Hibler je sve teže podnosio svoju opaku starost i dalje se neprestano motajući po ubožnici.

Neki su dan ispratili sestru Amaliju. O Bože, koliko je plakao za njom. Ljudi su se na sprovodu pitali, začuđeni, zašto ovaj starac toliko plače za Amalijom.

Ponekad prošeće grad, navrati i do one nove brijačnice, samo sluša što mušterije govore i šuti.

-Sjećate li se vi gospodine Mrak, Hiblera, brijača koji je naslijedio Makarina?

-Ne. Ja nisam iz ovih krajeva, ja sam rođen u selu ispod gore, na poznajem ovaj kraj baš dobro.

-Eh taj Hibler, nastavljao bi ovaj- taj je bio pravo čudo. Znate, došao je gole guzice. Makarin ga je svemu naučio, njemu je sve i ostavio i kuću i brijačnicu a ovaj je sve to rasprodao, uzeo gitaru i otišao u svijet.

-I što je bilo s tim Hiblerom?

-Što je bilo?- protupitanjem odgovori dosadni.

-Da, što je bilo?

-Nestao je, izmaglio, sigurno je potrošio sve ono bogatstvo i sada negdje talambasa po ofucanoj gitari.

-Sigurni ste gospodine?- tužno će Karlo.

-Siguran sam, a što bi drugo moglo biti.

Hibler Mrak sjedi u svojoj sobici i razmišlja o kutu groblja gdje sahranjuju sve one koji nemaju svoga groba i misli kako će tamo biti sa svima koje je poznavao opet zajedno. Najprije se mora ispričati gazdi Makarinu i njegovoj Marti, nije očekivao da će baš tako sve ispasti i s njima se sresti u ovakvim okolnostima.