srijeda, 13. prosinca 2017.

Patnje mladog autora XLIV.


NEPISMENOST

Piše: Jelena Hrvoj

Prije točno tri godine kada sam objavila prvi roman, na Facebook-u je postojalo tek nekoliko stranica i grupa koje su se bavile književnošću. Danas se ta brojka drastično promijenila i to mogu s lakoćom nazvati nečim pozitivnim. No, i u svoj toj pozitivi svakim se danom pronalazi sve više negativnog.

Odmaknemo li se malo od samih grupa i stranica koje sam spominjala, lako ćemo vidjeti da je opća pismenost jako slaba. Nisam sigurna radi li se o tome da ljudi ne shvaćaju društvene mreže kao nešto ozbiljno ili je pak pismenost uistinu spala na niske grane. Ne mogu biti licemjer i govoriti da je moja upotreba apsolutno besprijekornog pravopisa uvijek na snazi kada su u pitanju društvene mreže, no taj dio svodim isključivo na komunikaciju s prijateljima. Ako je riječ o nekom „službenom“ dopisivanju, nastojim dva puta provjeriti kako i što sam napisala. Ipak, pravopis je oličenje kulture i znanja.
Vratimo se sada na grupe i stranice povezane uz književnost. Na žalost, kako broj spomenutih raste, sve se češće može primijetiti i aljkava pismenost i brzopletost pojedinaca. Smatram da ako je već riječ o stranicama i ljudima koji javno iskazuju ljubav prema pisanoj riječi, tu istu pisanu riječ moraju prije same objave barem dva puta pročitati, ako ništa drugo. Na dnevnoj bazi možemo primijetiti nekorektnu upotrebu pravopisa. Tako je nedavno i moja kolegica po peru i naša kolumnistica Vlatka Planina napisala jedan zanimljiv post o tome kako „da li“ nije preporučljiv odabir u standardnom hrvatskom jeziku, a ljudi spomenuti izraz upotrebljavaju na dnevnoj bazi. I to je samo jedan od primjera.

Istina, svakome se može „omaknuti“ pokoja greška. Ljudi smo - griješimo. No ako ste već odlučili voditi stranicu koja veliča knjigu i pisanu riječ, nije li jedino korektno da i sami budete osoba koja će tu pisanu riječ reprezentirati tako da se potrudite pisati korektno?

Na žalost, moram se dotaknuti i nekih ljudi, samoprozvanih pisaca i pjesnika, koji također na dnevnoj bazi neopisivo griješe. Mnogi izbjegavaju profesionalne lekture, koliko zbog prevelikog ega, toliko i zbog škrtosti. Masovna produkcija postala je prividan način penjanja na književnoj sceni, no ista ta masovna produkcija i penjanje mogu biti skliski i s lakoćom srušiti svakoga tko je brzoplet. Na žalost, ova posljednja tvrdnja vrijedi i za laike, kao i za one koji žele postati više od njih. Kvaliteta se ne postiže brzopletošću. I ono najvažnije, jezik je ono što narodu daje identitet. Nemojmo to zaboraviti.

Nema komentara :

Objavi komentar