Kolumne

srijeda, 1. studenoga 2017.

Ivica Grgić | Anđeo mira



Ljubav je kolijevka što se divlje njiše
zaneseno srce ritam samo slijedi
u grudima zrak se neobičan diše
i razuma trag strelovito blijedi.

Večeras se molim da anđeo mira
dotakne mi dušu napetu od čežnje
pa da zaspim miran ko' lahor što dira
duž usnulih njiva sunovrate nježne.

Da u tami svoga bića što se gubi
nađem pregršt smiraja kroz snove
i da mjesec svojim trakom rubi
neizmjerno teške osjećaje ove.

Da se milost prospe iz dalekih šuma
i da silan nemir skrije magla gusta
pa da usred svoga usnuloga uma
poljubim tek jednom premila ti usta.

Nema komentara :

Objavi komentar