Kolumne

utorak, 12. rujna 2017.

Krunoslav Mrkoci | Roberto Calasso: Baudelaireova sjenica


Baudelaireova sjenica, zaista, djelo vrhunskog intelektualca. Djelo na preko 300 stranica, pisano u formatu i opsegu romana, hibridna je vrsta koju bismo najbolje možda mogli opisati kao prošireni esej. Ovo nije tek knjiga o Baudelaireu, kao što bi naslov dao naslutiti, već i o drugim ličnostima tog prijelomnog vremena nastanka moderne umjetnosti. Tu susrećemo poglavlja o slikaru Manetu, Baudelaireovom znancu, s kojim se dopisivao, o Degasu, o Rimbaudu, ponešto i o Valeryju i njegovom uzoru i učitelju, Mallarmeu. Knjiga ulazi u neke skrovite predjele Baudelairova života i ličnosti; kao što je npr. njegov odnos s majkom. Također, razotkriva karaktere i osobnosti nekih istaknutih ljudi tadašnjeg javnog života, kao što je bio kritičar Sainte - Beuve.

"Sainte - Beuve je bdio nad pariškim književnim životom kao ugledan i zlovoljan stric. "Stric Beuve": tako su ga nazivali Baudelaire i neki drugi. (...) Sainte-Beuve se uznemirivao i postajao neuhvatljiv čim bi naslutio apsolutnu izvrsnost nekih svojih suvremenika. Događalo se redovito: sa Stendhalom, s Balzacom, s Baudelaireom, sa Flaubertom. Spominjao ih je samo da bi ih umanjio. A katkada ih je jedva spomenuo (Baudelaireov je slučaj najokrutniji) ili ih je posvema izbjegao (kako se dogodilo s Nervalom). U istim godinama pokazivao je popustljivost i obazrivost prema mnogim osrednjim piscima. (...) Još jednom je Baudelaire pisao Sainte- Beuveu i usudio se zatražiti recenziju. Kao uvijek, uzalud."
Calasso nije tek sakupio mnoštvo detaljnih informacija kako bi njima zatrpao čitatelja i dokazao svoju erudiciju, nego ih je kao pravi i samosvojan intelektualac - probavio (dubinski promislio) te ih tako probavljene servira čitatelju. Djelo vješto spaja i balansira elemente biografija, povijesti književnosti i filozofije umjetnosti.

Dok čitate ovo djelo, ponekad će vam se činiti kao da autor piše esejističkom lakoćom "oca eseja" de Montaignea, a potom kao da ste se zatekli usred Proustove rečenice. Međutim, unatoč vještom stilističkom balansiranju, ovo nije knjiga za početnike, nego zrelo djelo. Na svakom koraku čitanja postaje jasno kako to nije djelo napisano "po narudžbi izdavača", već je vidljiva istinska motivacija autora u zaokupljenosti i dubinskom promišljanju tema.

Počevši laganim, informativnim pripovjednim tonom, Calasso svoje odlomke završava izvodeći zaključke. Oslanja se pri tom često na kontradiktorna mjesta, ili naizgled kontradiktorne izjave, Baudelairea, Flauberta, Rimbauda i drugih protagonista; ta mjesta postaju početno mjesto i ključ razumijevanja drugog uma, usudimo li ih se pokušati razumjeti.

Ova knjiga je prozor za razumijevanje misaonog i duhovnog svijeta velikih umjetnika koji su iznijeli duhovni prevrat i revoluciju u umjetnosti, otvorivši vrata modernitetu na čijim periferijama i mi danas životarimo.

Premda je autor Talijan, knjiga ima u izvorniku francuski naslov: "La folie Baudelaire". Riječ folie danas znači: ludost, ludilo; budalaština, ludorija, šala; pretjerivanje; ali je prije značila također: ladanjski dvorac; vrtna sjenica, paviljon.

Tko se u svijetu književnosti, kulture i umjetnosti osjeća kao kod kuće, u ovoj knjizi naći će još jedno novo, dodatno utočište.

Bibliografski podatci

autor: Roberto Calasso; s talijanskoga preveo Mate Maras;
izdavač: Vuković & Runjić, Zagreb, 2016.; 331 stranica; u dodatku: Izvori za citate, slike i fotografije; Indeks imena, mjesta i djela (str. 333 - 402).

Nema komentara :

Objavi komentar