Uzorane njive
nepregledne
sjaje crnilom
i zovu na put.
Tamo gdje s lunom ću pričati noću
i vidjeti prvo jutarnje sunce,
gdje beskraj će biti moje odredište.
Putniče, stani – javi se glas.
Prtljaga i štap, gdje su ti, hej!
Ledene sante vrh li si
il jezero duboko bez dna?
Ja imam nebo u dječjim očima,
svemir u njihovu osmijehu
i nadu u dodiru.
Jer ja sam putnik bez prtljage.
Sa sobom nosim tek stihove srca,
odsjaj duše i san
da bila sam jednom.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.