Kolumne

ponedjeljak, 7. kolovoza 2017.

Slavica Gazibara | Putnik





Uzorane njive
nepregledne
sjaje crnilom
i zovu na put.

Tamo gdje s lunom ću pričati noću
i vidjeti prvo jutarnje sunce,
gdje beskraj će biti moje odredište.
Putniče, stani – javi se glas.

Prtljaga i štap, gdje su ti, hej!
Ledene sante vrh li si
il jezero duboko bez dna?

Ja imam nebo u dječjim očima,
svemir u njihovu osmijehu
i nadu u dodiru.

Jer ja sam putnik bez prtljage.
Sa sobom nosim tek stihove srca,
odsjaj duše i san
da bila sam jednom.

Nema komentara :

Objavi komentar