Kolumne

petak, 25. kolovoza 2017.

Pavol Janik | Užas


ASTONISHMENT


I stretch out the water
in which you are reflected.

With a shout to stop
all possible outflows.

I address you by breath
such release of speech.
Until you are glassy with ice before me
as before a draught.

Tirelessly you quiver under the numb surface
and on the bottom for a moment gleam
so that I glimpse the day,
which will only light up in you.


ÚŽAS


Vystieram vodu,
v ktorej sa zračíš.

Krikom upchávam
tušené odtoky.

Takto zbavený reči
oslovujem ťa dychom.
Až sa ľadom zasklievaš predo mnou
ako pred prievanom.

Neúnavne búšiš pod meravou hladinou
a na okamih rozsvecuješ dno,
aby som uzrel deň,
ktorý sa v tebe ešte len zažne.
(1981)
             


             OPSENA
               (UŽAS)

Rastežem vodu
u kojoj se ogledaš.

Krikom zaustavljam
svo moguće oticanje.

Lišen reči
obraćam ti se dahom,
tako da se ledom stakliš ispred mene-
kao na mrazu.

Neumorno udaraš po utrnuloj površini
i za tren otkriješ dno,
da bih nazreo dan,
koji će tek samo u tebi da svane.

(1981)

__________________________________________________
  
Prijevod - Translations: English by James Sutherland Smith and into Serbian by Smiljana Piksiades

Nema komentara :

Objavi komentar