Kolumne

utorak, 8. kolovoza 2017.

Krunoslav Mrkoci | Ljetna lektira


Evo, malo da zavirimo u svijet čitanja. Ovoga ljeta posudio sam u knjižnici nekoliko knjiga za koje se nadam da će me uspjeti uspješno dovesti do svojega kraja. Naravno, ako odustanem od čitanja koje knjige, knjiga je kriva, tj. pisac. Trebao se potruditi više.

Za početak, tu je br.
1) Roberto Calasso: Baudelaireova sjenica.
Pisac je dobar, knjiga odlična, u formi proširenog eseja, doduše u formatu i opsegu romana, na 331 stranici, u prijevodu svestranog Mate Marasa.

Vrlo informativno djelo, s nizom dubokih uvida i promišljanja. Čitljivo, posebice za ljubitelje biografija velikih umjetnika i pjesnika. Pisac R. Calasso ne bavi se primarno faktografijom, već mu je, vjerojatno kao i za svakog kvalitetnog kritičkog mislioca i pisca, faktografija tek put kojim kroči da bi zavirio "iza zavjese", u ono što se zaista događa(lo) u mentalnom svijetu velikih stvaratelja i intelektualaca 19. stoljeća.

Ova knjiga ne bavi se isključivo Baudelaireom, nego se živahno dotiče cjelokupnog mentalnog i psihičkog svijeta, tzv. duhovne klime, književnika i umjetnosti sredine i druge polovice 19. stoljeća. Ne treba smetnuti s uma da je upravo to vrijeme kada su "obavljene" najveće intelektualne revolucije i prevrati u umjetnosti zapadnoga svijeta.

2) Marinko Koščec: Michel H. - Mirakul, Mučenik, Manipulator?

Analitički izvrstan i zanimljiv prikaz jednog fenomena na francuskoj i europskoj književnoj sceni na prijelazu 20. u 21. stoljeće. Naravno, riječ je o piscu koji je svojim radom zaradio milijune i postao globalna, međunarodna književna senzacija. Kroz likove koji pripovijedaju u 1. licu Houellebecq je poručio svijetu Francuske i Europe na kraju 2. milenija što zapravo misli o njemu, pruživši mu u svojim romanima svojevrsno ogledalo. Jesu li zapadna društva zaista toliko strašna i toliko dehumanizirana kako to M. H. poručuje i prikazuje ili je pisac našao pravi način da kroz određeno preuveličavanje i pretjerivanje zaradi novac, govoreći ljudima o njima samima vijesti i "ono loše" što i sami ionako misle o sebi. Predstavljaju li Houellebecqovi romani "golu istinu" o ljudima, ljudskoj vrsti i o našim današnjim društvima?

Treba napomenuti da H. nije doista "samo još jedan pisac", već uspjeh njegovih djela treba atribuirati tome što je on zapravo primarno mislioc i analitičar društva s kodom balade i pjesničkim talentom u sebi. Naravno, on je ujedno i provokator. O svemu tome, kao i o načinu i o aspektima Houellebecqova stvaralaštva pročitajte više u zanimljivoj i poticajnoj knjizi Marinka Koščeca.

3) I na kraju književnih tema: "Predavanja o lošem ukusu" profesora Milivoja Solara. Ovo je značajno djelo našeg emeritusa komparativne književnosti, no doista i malčice zahtjevnije za čitanje. Autor započinje knjigu poglavljem u kojem objašnjava o sposobnosti estetičkih prosuđivanja i donošenja sudova vezanih uz ukus polazeći od Kanta (18. stoljeće) kao početne točke definicije zapadnjačkog novovjekovnog ukusa. Što je to "dobar", a što "loš ukus" i trebamo li u svojoj sredini tolerirati "loš ukus" ?

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.