Kolumne

petak, 7. srpnja 2017.

Tanja Radman | Nastavak Republike kamena će biti ovu jesen...


Razgovor pripremila i vodila Gordana Malančuk

Tanja Radman rođena je u Kutini 13.02.1991. godine. Živi u Popovači do završetka srednje škole Hotelijersko – turistički smjer. Nakon toga seli u Zagreb u potrazi za poslom i naposlijetku završava u Dubrovniku. Autorica je romana, povijesno - fantasy žanra Republika kamena koji je doživio čak dva izdanja, a uskoro slijedi treće izdanje pod palicom Miama Kreativ - agencije za savjetovanje. Nedavno je roman prevela na engleski jezik kojim bi se trebala predstaviti čitateljima izvan granica Republike Hrvatske. Novosti u njezinom životu saznajte u narednom intervjuu.

Tanja, za početak nam reci, za sve one koji nisu pročitali tvoj roman, o čemu se u njemu radi?

Teško mi je prepričati radnju knjige od skoro 300 stranica, koja je, uz to, tek prvi dio serijala od pet najavljenih knjiga, ali dat ću sve od sebe. 😊
 
Usred proslave dolaska Proljeća u tajnom podzemlju potlačene Raguse, dolazi do neočekivanog preokreta nakon desetljeća mirnih proslava u strogoj tajnosti.

Iz nekog razloga, neki su životi vrijedniji od drugih, pa se nekolicina mladih spašava za razliku od tisuće uhićenih i zatočenih duša koji će za svoje pogansko slavlje odgovarati spaljivanjem na lomači – odlukom nemilosrdnog Vijeća Umoljenih. Spašeni mladi hitro su odvedeni daleko od svoje sive domovine i napokon upoznati s istinom; o Republici koja ih je mučila, o Knezu koji ju je stvorio, o sebi i o krvavoj prošlosti koja im je omogućila nevjerojatne moći. S velikom nevjericom saznaju kako je oduvijek postojao Otpor koji je u tišini radio i čekao pravo vrijeme za ustanak; strpljenje je njihovo najjače oružje. Skupa je cijena plaćena kako bi mladi junaci ispunili svoje zadatke, i oni nemaju izbora nego prihvatiti svoje nove uloge u novome svijetu kojeg su tek upoznali – svijetu u kojem su oni čarobnjaci i na njima je da povedu novi rat protiv Kneza i Delegacije.

Dakle, radi se o fantasy priči u kojoj su ukomponirani stvarni povijesni elementi Dubrovačke republike. Tako možemo upoznati Marina Getaldića kao vrsnog čarobnjaka, ili šetati starim Gradom usred srednjovjekovnog, teškog doba magijske Raguse. Serijal je zamišljen kao kombinacija fantasy elemenata (magije) i stvarnih povijesnih čimbenika (mjesta, osoba i događaja). Cilj je bio zainteresirati ljude svih dobi za povijest Dubrovnika na zanimljiv i zabavan način budući da nam je svima povijest ipak pomalo dosadnjikava 😊

U romanu ima puno povijesnih činjenica i povijesnih osoba. Najviše se ističe Marin Getaldić. Zašto te baš on toliko fascinira?

Prije svega, zato što je potisnut u predstavljanju Dubrovnika. Turistima se spominju Marin Držić, Ivan Gundulić, Ruđer Bošković i slični velikani koji su živjeli unutar zidina jer se posjete stranih gostiju temelje gotovo samo na ono što je - unutar zidina. Getaldić je imao imanje nedaleko od samoga Grada, koje još uvijek postoji, sa spiljom u kojoj je navodno radio i djelovao, ali turistički vodiči će vrlo rijetko njega spomenuti, jer njegova rodna kuća iza današnje crkve sv. Vlaha više ne postoji. Legenda kaže da je iz svoje spilje podno svog imanja zrcalima spaljivao protivničke mletačke brodove koji su prijetili gradskoj luci! Tu čitavu situaciju svojevrsnog prešućivanja Getaldića kao da potvrđuju i njegova parabolična zrcala koja počivaju u engleskom muzeju u Greenwichu umjesto da su u njegovoj domovini! Dakle, ono što me fasciniralo kada sam napokon saznala za njega, jest to da je Getaldić svojih 58 godina života proživio onako kako mnogi od nas samo sanjaju; bio je matematičar i fizičar koji je prijateljevao s Galileom Galilejem, član Velikog Vijeća u Republici, po mnogima otac optike, apelacijski sudac, poklisar, čuvar grada Stona u kojem je izgradio kulu Podzvizd, činovnik ureda za vino (a kasnije i ureda za preradu vune), konzul za građanske parnice, carinik i još puno više. Tako da, rekla bih da je teško odrediti gdje je točno počela moja fascinacija njime, ali mislim da je potpuno razumljivo zašto sam odlučila udahnuti magijski život ovom nevjerojatno radišnom čovjeku i nemirnom duhu 16.stoljeća.

Kada možemo očekivati nastavak romana?


Nastavak Republike kamena će biti ovu jesen ako sve bude u redu, u rujnu ili listopadu.

Kako je došlo do suradnje s Miama Kreativ, te kako si se odlučila baš za tu agenciju? Što očekuješ od te suradnje?

Miami Kreativ javila sam se čim su objavili svoj prvi oglas, iako nisam znala da iza tog imena stoji domaće ime naše mlade spisateljice Aleksandre, i izuzetno mi je drago što smo se sprijateljile poslovno i privatno. Budući da nitko ne razumije nevolje domaće književnosti kao što mladi autor razumije, sigurna sam da će suradnja s Miamom biti plodna, ugodna i zabavna, i silno se veselim svim zajedničkim pothvatima!

  Nedavno si se odlučila prevesti svoj roman na engleski jezik. Koliko ti je vremena i energije bilo potrebno za taj projekt? Jesi li imala pomoć ili je projekt kao i ideja, bila samo tvoja?

Ideja za prevođenjem knjige jest bila moja, jer mi se to činilo kao logičan potez budući da je svjetska fantasy (ali i čitalačka) scena puno veća od hrvatske, ali rad na njemu i krajnji rezultat u potpunosti dugujem Mihaeli Galjuf, koju od milja zovemo Gabi. Ona je Dubrovkinja koja je u Zagrebu diplomirala engleski i ruski jezik, ljubiteljica je fantasya, a kako radi kao turistički vodič Dubrovačko-neretvanske županije, barata s još par jezika.  Ovu je zimu u vrlo kratko vrijeme prevela čitavu knjigu pa smo s proljećem mogli u realizaciju predstavljanja knjige stranome tržištu.

Planiraš li promociju izvan granica Republike Hrvatske da predstaviš roman na engleskom jeziku i gdje?

Za sada ne planiram nikakve promocije u inozemstvu jer trenutno ne postoje indikacije da bi do toga moglo doći, ali nipošto ne isključujem tu mogućnost ukoliko se pojavi. Tek smo počeli s njenim izlaskom na strano tržište, a kako veće tržište nosi i veći obujam posla, valja imati strpljenja za taj složeni i spor proces. Vjerujem da valja iskoristiti i ovo digitalno doba pa sam tako započela s virtualnim predstavljanjem knjige na Internetu, prvotno putem Youtube kanala, a kasnije, i na druge načine kada za to dođe vrijeme.

Što se promijenilo u tvom životu otkako si izdala svoj roman, na privatnom i poslovnom planu?

Ne mnogo, rekla bih. Stekla sam dozu samopouzdanja koja mi je možda manjkala u prvoj knjizi, no ta će se promjena vidjeti u nastavku, ali i u svakom sljedećem djelu koje objavim jer sada ne zazirem od reakcija čitatelja kao prvi put. Promijenio se i moj stav da moram raditi nešto što ne volim ili ne želim, jer mi to govori okolina ili to očekuje od mene, pa tako aktivno radim na tome da pisanje bude moj jedini posao i da radim ono što doista volim. Privatno se nije ništa važnije dogodilo od toga da me objava knjige dovela do mog budućeg muža, koji je bio jedan od prvih kupaca Republike kamena 😊

Dali se to čuju svadbena zvona?

Prvo smo se mislili vjenčati nagodinu, ali s obzirom na sve što smo zamislili i sve što želimo realizirati, trebat će nam malo više vremena. Nadamo se travnju 2019 😊 

Kako je tvoja obitelj reagirala na preseljenje u Dubrovnik, objavu romana i zaruke?

Pa, prvotni plan za Dubrovnik  je bio odraditi ljeto i vratiti se doma, pa se nisu pretjerano uzbuđivali dok na jesen nisam rekla da ostajem 😊 , ali naravno, poštivali su moju želju za neovisnošću i bili puni potpore. Što se tiče objave knjige, kako sam odmalena pisala i piskarala, bilo je za očekivati da ću prije ili poslije nešto objaviti pa vjerujem da nisu bili previše iznenađeni, pogotovo zato što su sa mnom prolazili čitav proces objave. A kada su zaruke bile u pitanju, bili su van pameti od sreće i nazdravili s nama, iako preko videa i slika 😊

Za osobu koja nije rođena Dubrovčanka, ti se tamo osjećaš "kao doma". Zašto baš Dubrovnik?

Došla sam tu mlada, s nekih 20 godina u potrazi za sezonskim poslom i igrom slučaja, ostala. Nešto mi nije dalo da odem, ne samo zato što sam već to ljeto počela pisati ovu priču ili zato što sam se zaljubila, već zato što Dubrovnik ima nevjerojatnu povijest, ima priče zbog kojih vrijedi ostati budan cijelu noć - svaku noć... možda jednostavno, zato što je Dubrovnik pun, prepun magije za sve one koji to umiju vidjeti, a ja sam imala sreću i vidjeti i čuti sve što mi je imao ponuditi.

Jesi li se ikada prije bavila spisateljstvom ili bilo kojom vrstom književnosti prije objave romana?

Pišem oduvijek; u osnovnoj školi to su bile pričice, sastavci i pjesmice, članci u školskim novinama, u srednjoj školi bile su to kratke priče, dnevnici i knjige koje nikad nisu ukoričene... ali to je sve bilo samo za mene, dok nisam osjetila da je došlo vrijeme da to promijenim.

Kojim poslovima si se bavila kroz život? I kako je došlo do ideje da napišeš roman?

Uhuh, radila sam čitavu hrpu toga... bila sam konobarica većinu vremena, od ribljeg restorana do raznih kafića, ali sam i prala šajbe na autima na moru, prodavala knjige na trajektnim pristaništima, radila u kiosku koji je bio i mjenjačnica, radila sam u kladionici, u automat klubu, bila tajnica u osiguravajućoj kući, dadilja domaćim i stranim ljudima, turistički pratitelj, pomoćna kuharica u Njemačkoj, recepcionerka u turističkog agenciji...  i još puno toga, ali kako me ništa od toga nije ispunjavalo ni usrećivalo, došlo je gore spomenuto vrijeme da podijelim svoju ljubav sa svijetom, a dolazak u Dubrovnik mi je upravo to omogućio.

Imaš li svoj uzor i koji žanr sama preferiraš?

Iskreno, nemam neki poseban uzor, iako mi je ultimativni san učiniti ono što je uspjelo svim velikim piscima zadnjih desetljeća – stvoriti brand ili neku prepoznatljivost kojima ću moći zahvaliti otvorenije i još uspješnije mogućnosti za stvaranjem priča. Što se žanra tiče, volim apsolutno sve iako su mi, naravno, SF & fantasy najbliži, ali ne želim se ograničavati ni na koji način pa tako planiram napisati i ljubavnu knjigu, psihološki triler, kriminalističko ili SF djelo i tako dalje. Zadržavanje u jednom žanru mi se nikako ne sviđa jer jako volim raznolikost i uzbuđenje.

Ja, jednostavno, moram primjetiti da postoje slike tebe gdje izgledaš kao pravi foto model. Jesi li se ikada okušala u tom poslu?

Nisam nisam, i ne gajim zanimanje za te smjerove. Volim držati svoj nos među papirima i knjigama, i voljela bih da tako ostane.

Imaš li još kakav hobi osim pisanja?

Obožavam gledati filmove! Da nisam orijentirana na objavljivanje specifičnih djela trenutno, vrlo vjerojatno bih bila filmski kritičar. Volim igrati stolni tenis i putovati, i strašno volim učiti nove stvari. Tako sam si zadala naučiti znakovni jezik, sviranje klavira i napisati kazališnu predstavu u sljedećih godinu dana. Kad si knjiški moljac, takve su stvari najbliže adrenalinskoj navali i sasvim su ti dovoljne. 😊

Hvala ti što si se odazvala na intervju i na svim odgovorima. Želim ti puno uspjeha u daljnjem radu, čestitam na zarukama i da drugi dio serijala Republike kamena što prije ugleda svjetlost dana! ❤

https://www.facebook.com/TanjaRadman/

http://tanja-radman.com/

Nema komentara :

Objavi komentar