Objavljen je prvi roman Vedrana Volarića „22 stoljeća“

Nakon što u prvom stoljeću dvojica poraženih ratnika u bijegu usred pustinje naiđu na neobičnu bocu vode (naizgled „dar s neba“) koja im spasi živote, započinje priča o pet muških i pet ženskih likova koji kroz svojevrsne reinkarnacije žive sljedećih dvadeset i jedno stoljeće, nesvjesni da su već disali ovim svijetom, nesvjesni da svaki njihov čin, nevažno koliko se malen i besmislen u tom trenutku činio, stvara budućnost svijeta i njihovog novog postojanja.

Roman čine različiti likovi koji na različite načine žive u različitim vremenima, ali sa sličnim krajnjim ishodima. U tom smislu roman govori o neprestanom ponavljanju povijesti i domino efektu. Odnosno, različite situacije u koje likovi dolaze ne govore samo o presudnim i neizbježnim životnim pitanjima, kao što su razlika između dobra i zla, ljubavi i mržnje te svjetlosti i tame, nego i o razlozima zbog kojih ljudi donose odluke koje ih nose prema (ne)izvjesnoj budućnosti.

Ovo djelo Vedrana Volarića, jamačno inspirirano „Atlasom oblaka“ Davida Mitchella, može se čitati i kao zbirka priča, i to ne nužno kronološkim slijedom, čemu u prilog ide i naizgled relativna tematska samostalnost svakog od poglavlja, koja su, osim toga, pisana i različitim stilom te oblikovana različitim grafičkim elementima, što romanu daje i obilježja konceptualnosti. No, u prvom planu ipak je – priča sama.

Djelo je nagrađeno najboljim neobjavljenim rukopisom autora do 35 godina starosti na VI. Danima Ivana viteza Trnskog (2016.), a nakladnik je Društvo hrvatskih književnika Podravsko – prigorski ogranak.

Na sljedećem linku može se pročitati prvo poglavlje i nabaviti knjiga.

DHK Koprivnica

_______________

Volarić (1988.) je do sada objavio pedesetak kratkih priča na hrvatskom te nekoliko njih na engleskom jeziku, koje su zajedno preko različitih međunarodnih natječaja objavljene stotinjak puta (časopisi, zbornici, internet i radio.)  Mnoge među njima su nagrađene ili su se našle u užim i širim izborima za nagrade.

Djela mu se najčešće bave znanstvenofantastičnim, psihološkim, filozofskim, kriminalističkim, bajkovitim, ljubavnim i satiričnim temama.

U časopisu „Kvaki“ imali smo prilike čitati dvije kratke priče („Slijepac“ i „Dvije strane“) te tekst „Mojih deset izjava koje se ne bi smjele reći spisateljima.“