Kolumne

subota, 6. svibnja 2017.

Luka Tomić | Želim s tobom živjeti


Želim s tobom živjeti
i tamo gdje tvoja dobrota ne živi
gdje ću biti prvi i zadnji u redu za tvoju ruku.
U tom krugu tame svoj pogled
rezat ću na dijelove
da osjetiš kako te kiša ljubavi zalijeva
i onda kad si tamna i izgubljena

Želim s tobom živjeti
da bih mogao mirno umrijeti
kad me uguši sve znano
da znam tko u meni kuca ubrzano

U tišini nevolje i glasnoći zlih ljudi
kao pravedniku kojem se sudi
bez znoja na čelu i sa šakom ponosa
želim te naciljati prstom
i reći da si moja u svim oblicima života

Ponekad me izazivaju
čudne planinske staze
da nisam za te
u krvi ih gazim
ponekad i one mene gaze
sjene mogu biti korak ispred mene
ali nikad ispred ljubavi kao pobjede

Želim s tobom živjeti.
U meni sive i gole zidove
tvoje boje čine najljepšom sobom
svojim toplim dahom k'o čarobnim štapićem
sva stradanja iz mene mičeš
i sretna zora sviće
kad sam zamotan tvojim pamučnim rukama

Želim s tobom živjeti
sve svoje živote
dane kao sitniš brojim
jedino svijeta bez tebe
ja se bojim.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.