Rođen sam prvog dana rata,
dana sivog mokrog od kiše;
dal' itko zna gdje je moj tata
i zašto ga nema više
Sjećam se tišine hladne noći
i krikova maglenog jutra,
dal' će po mene netko doći
danas ili možda tek sutra
Pamtim još neke slike mutne,
miris crvene zemlje i glas;
zle riječi i pjesme okrutne
tu, iz prve kuće do nas
Slutio sam udare groma,
brojao bljeskove plave,
našao sam na zgarištu doma
najdražeg medu bez glave
---
Bojim se kraja bodljikave žice
više od straha bojim se zime
moje su nebo metalne ptice
ratno siroče moje je ime
Čuvam se pijanog pogleda
uz titravo svjetlo svijećâ,
bježim od mržnje i ne gledam
malene humke bez cvijeća
©1991.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.