SAE vs. Osip Mandeljštam

Osip Mandeljštam

MAJSTORICE SKRUŠENIH POGLEDA

Majstorice skrušenih pogleda
Držačice ramena malenih
Muška narav opasna se slegla,
Ne zvuči ni govor-utopljenik.

Kruže ribe s perajama rujnim
Raspuhujuć škrge. Uzmi vani
Te što okću ustima nečujnim,
Polukruhom puti ih nahrani.

Mi crveno-zlatne ribe nismo,
Ovo je naš običaj sestrinski:
Tanka rebra u tjelešcu prisnom,
I zaludni zjena bljesak skliski.

Mig obrve put opasan probi.
Zar me, kao janjičara, mami
Taj poletno-crveni i drobni,
Taj usana polumjesec žalni.

Nemoj, draga Turkinjo, bit ljuta,
S tobom ću se u džak gluhi zašit,
I dok tvoje tamne riječi gutam,
Za te ću se krive vode napit.

Ti, Marijo - palima potporo,
Smrt preteći treba, usnut samo.
Ja na tvrdom pragu sam odskoro,
Pođi, idi, ostani još sa mnom.
.

(Mandeljštam je burno, kratko i neuzvraćeno bio zaljubljen u Mariju Sergejevnu Petrovich, kojoj je upućena ova - po mišljenju Ahmatove - najbolja ljubavna pjesma 20. stoljeća. Nastala je kad se pjesnik usred braka sa svojom najvoljenijom Nadeždom Jakovljevnom Hazin nesretno zaljubio u Mariju)
.

Sven Adam Ewin: U KUTIJU ZA CIPELE

U kutiju za cipele, davno,
(Ko obično, tražio sam vraga),
Dok su stvari stajale uspravno,
Stavio sam tvoju sliku, draga.

I prođoše otad dani enti,
Dobre volje, uz čašicu votke,
Ne znam zašto (valjda sentimenti),
Žena uze prevrtati fotke.

U hodniku začuo sam krike
(Ko da su joj umrli svi njeni)!
Tad se sjetih, draga. Sa te slike,
Namjerno si namignula ženi.

Jer si znala. Ništa ju ne vrijeđa,
Ko ta tvoja namigljiva vjeđa.
__________________________________

Osip Emiljevič Mandeljštam (također Mandelshtam) (О́сип Эми́льевич Мандельшта́м) (15  (3. ?) siječnja, 1891. – 27. prosinca, 1938.) bio je ruski pjesnik i esejist, jedan od najistaknutijih predstavnika akmeističke pjesničke škole.

Mandeljštam je rođen u Varšavi, u bogatoj židovskoj obitelji. Otac mu je bio kožar koji se ubrzo nakon Osipova rođenja s obitelju preselio u Petrograd. Godine 1900. Mandeljštam polazi prestižnu školu Teniševski. Prve su mu pjesme tiskane u školskom listu 1907.

U travnju 1908. kreće na Sorbonu na studij književnosti i filozofije, ali već iduće godine prelazi na Sveučilište u Heidelbergu.

Godine 1922. stiže u Moskvu sa suprugom Nadeždom.

Svoje nonkonformističke stavove izrazio je 1933. u poznatom djelu "Staljinovi Epigrami". Šest mjeseci nakon objavljivanja je uhićen. Protjeran je u područje Urala, ali se kasnije nastanio u Voronježu. Iako kasnije nastoji veličati Staljina, opet je uhićen i osuđen na prisilni rad te uskoro i umire.