Kolumne

ponedjeljak, 19. prosinca 2016.

Milica Lesjak | Zašto volim Kvaku?


O tome zašto volim časopis Kvaka mogla bih odgovoriti literarno, kakvom pričicom, čak možda i pjesmom, ali da bih izbjegla patetičnost, biti ću konkretna.

Uredništvo časopisa, uz stručno vrednovanje tekstova, znalo je uspostaviti jednu finu pedagoško-psihološku nit sa svojim potencijalnim suradnicima, što je ohrabrilo one koji zbog skromnosti, ili prevelike samokritičnosti, nisu imali hrabrosti izvući svoje radove iz ladica i ormara i poslati ih nekamo gdje bi ugledali svjetlo dana. Normalno da  uredništvo vrši selektivnost, ali ono što se objavi, već je veliki poticaj amaterskoj pisanoj riječi. U uredništvu nema elitizma u pristupu, vrata su otvorena i poznatim imenima i početnicima. Hvala im zato.

Dopada mi se i predstavljanje novih naslova, stranih i domaćih, što puno pomaže nama koji nismo profesionalno vezani uz književnost, kako bi bili u toku što se dešava na stvaralačkoj sceni.

Redovito pratim i rubriku godina rođenja i smrti poznatih književnika, te podsjetnik na njihov opus i druge važnije biografske podatke, jer vrijeme čini svoje i puno toga se zaboravlja, ako vas nema tko podsjetiti. Opet hvala Kvaki.

Ono što mi je još pozitivno, to su predavanja i književne promocije, na kojima nažalost još nisam bila u mogućnosti prisustvovati, ali tko zna, možda mi se ukaže kakva zgodna prilika.

Sretna sam što postojite (mislim da to nije samo moje mišljenje), želim vam i puno uspjeha u radu (vama i nama s vama).

Nema komentara :

Objavi komentar