Kolumne

petak, 25. studenoga 2016.

Robert Janeš | Uriele... ženo!


Što se događa u svijetu
Uriele, božja lavice,
po kojem kiši nedovršenost?

Cvijeće postaje razdražljivo
pred ovu zimu bez bjeline,
kao zvijer na izumrlom pojilu.

Plave i crvene boje
U Almodovarovom filmu
imaju neko značenje.

Gledao bih neki tvoj seminar,
božja poslanice što se ljuštiš
bijela u bljesku mora.


Tvoj Gazda misli da je dovršio ženu
bedrima i kosom odozdo je zidajući
u smeđem vratnom luku.

Što se događa u gradu
Uriele, ženo što nestaješ
u refrenu zagrebačke fontane?

Moj lutajući vid u mraku
nema više što naučiti
o suhoj koži na zglobovima.

Smjesta moramo odlučiti,
dati obiteljsko ovlaštenje
o istospolnom braku.

Grožđe nalik crnačkome oku
na grudima visi, trepereći
sakriva polovicu života.

Što se događa u meni
Uriele, dok mi sišeš ljubav
kroz zgrčene prste?

Na TVu repriza filma,
na stolu pepeljara,
i cigareta koja dimi.

Nema komentara :

Objavi komentar