Kolumne

petak, 21. listopada 2016.

Ivana Glavaš Bakija | Izdavaštvo se opet uspinje nakon što je dotaklo dno


Razgovor pripremila: Sandra Pocrnić Mlakar

Vrijeme je za nove ljude u nakladništvu - kaže Ivana Glavaš Bakija, glavna urednica mlade izdavačke kuće Iris Illyrica, koja je osnovana prije manje od dvije godine, a nametnula se originalnim idejama i aktivnim pristupom čitatelju s mnogo promocija i radionica za najmlađe Pripremajući se za Interliber, Iris Illyrica objavila je prvi naslov  u biblioteci „Čitaj knjigu“ u kojoj naslove bira Alis Marić, poznata ljubiteljica i poznavateljica knjiga koja na društvenim mrežama okuplja stotine tisuća knjigoljubaca.

Ivana Glavaš Bakija - lijevo
Alis Marić - desno
Kako je došlo dio suradnje sa „Čitaj knjigu“ i što od nje očekujete?

Na Interliberu predstavljamo biblioteku Čitaj knjigu. S Alis sam se upoznala jer je pisala recenziju romana „Ja, Jesusa“ u izdanju Iris Illyrice. Bila je to ugodna kava koja je iznjedrila ideju da budemo partnerice, a uskoro smo osmislile i kako bi to partnerstvo izgledalo: u obliku biblioteke Čitaj knjigu. Već imamo nekoliko odabranih naslova i mogu reći da su to zaista zanimljive i odvažne knjige. Prvi naslov je „Djevojka sa sedam imena“ autorice i aktivistice Hyeonseo Lee, u kojoj piše o svom bijegu iz Sjeverne Koreje te spašavanju obitelji iz ralja okrutnog režima. Knjiga je dirljivo i fascinantno svjedočanstvo mlade žene o njezinom dugogodišnjem i mukotrpnom putu ka slobodi i sreći. Od suradnje s Alis očekujem mnogo dobrih naslova i zadovoljnih čitatelja. Osim što je važno da se knjige čitaju, važno je i da se dobre knjige čitaju.

Izdavačka kuća Iris Illyrica vrlo hrabro objavljuje izdanja koja nisu strogo komercijalna, kao što su knjiga putopisa Riane Petanjek „Slane banane“ ili pak „Stihovi dna“ pjesnikinje Diane Ćurković. Nakon godinu i pol od osnivanja, jeste li zadovoljni poslovanjem vaše izdavačke kuće? Kako se Iris Illyrica održava na kaotičnom tržištu i u krizi nakladničke branše?

Putopis „Slane banane“ je popriličan hit, Riana Petanjek ima razgranat krug obožavatelja koji prate njezina putovanja i čitaju putopisne članke. Zbirka pjesama Stihovi dna znanstvenice, publicistkinje i aktivistice Dijane Ćurković novi je naslov u našem izdanju, ali i od njega očekujemo dobru čitanost. Knjiga je svojevrsna urbana poezija začinjena izlascima, ljubavnim peripetijama, humorom, jezičnim dosjetkama, pop-kulturnim i književnim referencijama. Kad tome pribrojimo i ilustracije Vuka Oreba, poznatijeg kao člana rap-grupe Kiša metaka, knjiga ima zajamčenu publiku. Što se tiče Iris Illyrice, nakon godinu i pol dana poslovanja mogu reći da smo na dobrom putu. Izdavaštvo je u jednom trenutku dotaklo dno, ali sad se zasigurno opet uspinje.

Jedan od prvih projekata izdavačke kuće Iris Illirica bio je prijevod pjesama A. B. Šimića na španjolski. Kako ste došli u kontakt s argentinskim pjesnikom i prevoditeljem Pablom Serrom, koji je preveo A.B. Šimića? Hoćete li nastaviti seriju prijevoda hrvatskih pjesnika na strane jezike? 

Prijevod zbirke pjesama „Preobraženja“ na španjolski jezik moj je obol dvogodišnjem radu na argentinskom sveučilištu, gdje sam bila lektorica. Pablo Serr bio je moj student i na nastavi smo obrađivali hrvatske pjesnike. Ljubav prema poeziji Antuna Branka Šimića nam je zajednička i pokrenuli smo zajednički projekt. Iako sam doživjela čak i određene podsmijehe zbog odluke da izdam knjigu na španjolskom jeziku, mogu reći da se knjiga „Las metamorfosis/ Preobraženja“ dobro prodaje i da razmišljam o novim prijevodima hrvatskih književnika na španjolski.

Objavili ste već četvrti strip o mačku Gaturu, argentinskog stripaša Cristiana Dzwonika Nika. Zašto baš mačak Gaturo? Kako je kod nas prihvaćen? Hoćemo li uskoro vidjeti i crtić o mačku Gaturu?

Mačak Gaturro je šarmantan i pametan mačak, stalno izvodi nepodopštine i zbija šale. Strip Gaturro je najpopularnija dječja knjiga u cijeloj Južnoj Americi. Po njemu su snimljeni i brojni crtani filmovi. Zašto baš Gaturro? Pročitajte koji strip pa će vam biti jasno, jednostavno je neodoljiv. Djeca u Hrvatskoj ga isto jako vole. Za crtiće ne znam, nisam filmski distributer, ali bilo bi lijepo.

Stripovi Gaturro bile su osnova za radionice stripa za djecu s kojom je Iris Illyrica obišla gotovo cijelu Hrvatsku. Kako su prihvaćene radionice crtanja? Gdje se najčešće organiziraju – u knjižnicama ili u školama? Hoće li se nastaviti i u sljedećoj sezoni?

Radionice crtanja stripa totalni su hit. S njima smo prešli Hrvatsku uzduž i poprijeko, sudjelovali smo i na Zagreb Book Festivalu, Like Book Festivalu u Vukovaru te Međunarodnom festivalu djeteta u Šibeniku. Prednost radionice jest što traje tek 90 minuta, a djeca u skupinama uspiju izraditi vlastiti strip. Djeca su uvijek oduševljena, i sama sebe iznenade svojim radovima. Najčešće se organiziraju radionice u gradskim knjižnicama, ali posjećivali smo i škole. Svakako ćemo nastaviti i dalje organizirati radionice crtanja stripa.

Nema komentara :

Objavi komentar