Kolumne

nedjelja, 28. kolovoza 2016.

Sonja Smolec | Simon Toyne: Solomonova vjera


https://scontent-fra3-1.xx.fbcdn.net/v/t1.0-9/14117835_1056174564465142_7937477155125240219_n.jpg?oh=7f372f6174dfacbddf152984778db018&oe=584D31FFOvaj je roman koji jednako na iznenađujući način neočekivano miješa žanrove, od modernog vesterna, trilera, horora, povijesnog i fantasy romana, uključujući i južnoameričku mafiju..., neće imati problema naći čitatelje koji vole ovakv literarne izazove. Ono što je definitivno sigurno, Simon Toyne je pisac koji zna kako zarobiti čitateljevu pažnju.

Cijeli roman napisan je gotovo kao dnevnički zapis glavnog lika biblijskog imena, Solomona Creeda, s kojim se, susrećemo na početku knjige, osobe koja o sebi ne zna apsolutno ništa, osim imena. Ne zna odakle je došao, kako je došao, ali zna zašto se našao baš ovdje. Njegovo zadatak je spasiti čovjeka imenom James Coronado. I on dolazi istog dana kad je James Coronado bio sahranjen.

Svo vrijeme pisac nas, svojim opisima i kratkim rečenicama drži „na kratkoj uzdi“, ne dajući nam niti naslutiti daljnji tijek radnje. Čak i ono što se čini očito izlazi van okvira, ili kako to američki književnici i čitatelji vile kazati – „out of box“.

Gotovo niti jedan lik nije onakav kakvim se čini.

Iznenadnim promjenama ritma priče Toyne nas iz sadašnjosti vraća u prošlost na takav način da ga je ponekad pomalo teško slijediti i čitatelj mora biti pažljiv kako bi mogao slijediti takav obrat, odnosno tijek radnje.

Opisi prirode su veoma živi, privlačni, podsjećaju na viđene prizore vestern filmova snimljenih u pustinjskim predjelima Teksasa, Arizone ili Utaha.

Plejada likova s kojima se susrećemo je mnogobojna, mnogi likovi bizarni, a svaka zagonetka, odnosno svako novo ubojstvo i prijetnja za cijeli grad, još veća.

Vjerojatno će se i mnogi pažljiviji čitatelji, tijekom čitanja, zapitati nije li im što promaklo. No, treba biti pažljiv, slijediti glavnog lika, a zatim još jednog koji se pojavljuje gotovo paralelno, i koji nas jednako tako zbunjuje jer je sve do pred sam kraj knjige teško shvatiti je li pozitivan ili negativan lik.

I djelu knjige gdje se iz fiktivno-realistične priče prelazi na fantasy, taj prijelaz je postepen. Pisac nas vodi u prošlost, na mjesto gdje su se počele dešavati neobične, mistične stvari koje su dovele do radnje u sadašnjosti.

U Fort Huachuca  smo stigli za manje od dana nakon polaska sa zgarišta crkve, toliko smo se žuili da što prije odemo s tog mjesta. Tu sam potrošio tri dana i posljednji novac pokojnoga svećenika skupljajući što mi je trebalo za nastavak ekspedicije u golemu južnu pustinju u kojoj me, vjerovao sam, čekalo silno blago.
...

Poigravajući se fantastikom i uključujući ju čak i u elemente vjerskih obilježja, crkve, i drugih simbola, Simon Toyne uspijeva još više zbuniti čitatelja ali ga i zainteresirati da otkrije tajnu.

"Priča o tome kako sam našao svoje blago i njime izgradio crkvu i grad koji sam nazvao Redemption (Iskupljenje) brutalna je i tragična, no u njoj je i prst Božji..."

...

"Odnesi riječ Njegovu u pustinju, rekao je. Odnesi Njegovu riječ, no ponesi i Njega. Jer on će te štititi i dovesti do blaga koje nadilazi tvoju maštu."

Što se krije iza takve poruke? Pravo blago ili simbolika vjere? Stvarnost ili fikcija, fatamograna...

...

Pred čitateljem će prodefilirati cijela plejada likova, i naravno, kao protuteža tu je i ženski lik, najprije se pomalo nalazi u pozadini, ali s vremenom sve viša izranja i uz Solomona Creeda sve više i više postaje važan za cijeli roman i razrješenje djela misterije.

Ljubav, ili simpatija, možda nešto treće, pozadinska je i maglovita zavjesa cijele radnje...

„Solomon je prišao bliže, dok mu je u ušima šumjela krv pri pomisli da se na tom zidu možda krije odgovor na pitanje tko je on zapravo. Kraj nekih su imena bile i fotografije, uglavnom novije, no bilo je tu i nekoliko melanotipija, fotografija na čeličnom limu, koje su uhvatile čvrste čeljusti i zagledane poglede ljudi odavno već mrtvih...“
Konačni i pravi razlozi, izvori svih događanja i ubojstava, iako vezani za prošlost, za život samoproglašenog propovjednika, lokalnog su karaktera, veoma su suvremeni, u pitanju je moć, snaga novca... i svi oni malo pomalo postaju sve vidljiviji.

Poruka čitateljima je – u ovom romanu ama baš ništa nije onakvim kakvim se čini i glavna zagonetka, tko je Solomon Creed i dalje ostaje neriješena.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.