Martina Sviben | David Mitchell: Koštani satovi

Četvrti Mitchellov roman koji sam pročitala i opet me fascinirao maštom, realizacijom ideja u tekstu i stilom. U kritičarskim krugovima Mitchella nazivaju piscem koji ukazuje na budućnost književnosti - a takva bi mi se budućnost itekako sviđala.

Mitchell smatra da roman ne treba biti ograničen na jedan žanr, a to mu miješanje ide odlično. Međutim, pri takvome miješanju u koje je uklopljena i fantastika, neminovno je da ona preuzima i diktira smjer, ali Mitchell je prevješt pripovjedač da bi podlegao zamkama neuvjerljivosti i rasplinutosti. Baš u tim fantastičnim dijelovima uviđam koliko je izvrstan jer ih je povezao s ispovjednim i realističkim dijelovima u čvrstu cjelinu koja funkcionira i kao društveno-filozofski traktat o prošlosti i budućnosti.

Mitchellovi su romani štivo za strpljive, a ne za odmaranje mozga. Detaljist je u pripovijedanju i opisima koji vas i vizualno uključuje u tekst i radnju, što otežava čitanje i pamćenje bitnih fabularnih elemenata pa je zato i potrebna strpljivost.


Roman je sastavljen od šest dijelova u kojima se izmjenjuju pripovjedači i perspektive, ali cjelina ostaje nakon čitanja kompaktna i logična - a to i jest ono najnevjerojatnije - dojam pripovjedne logičnosti u fantastičnom i dijelom futurističnom romanu.

Radnja romana počinje u 1984. godini kada i upoznajemo Holly Sykes kao tinejdžericu. Hollyn lik vezivno je tkivo svih dijelova romana. Završni dio smješten je u 2043. godinu kada je Holly starica koja mora spasiti dvoje djece. Između toga ona je zaposlenica u skijaškom centru u Švicarskoj, majka i supruga ratnog reportera s bliskoistočnog bojišta, spisateljica koja je uspjela svoj dar da čuje glasove opisati u knjizi, žena srednjih godina koja se bori s karcinomom. Hollyn život, kao i život njezine obitelji, obilježen je misterioznim nestankom mlađeg brata Jacka i ljudima s radija, kako ih ona zove, glasovima i vizijama kojima je u mladosti bila izložena. Na svome životnome putu Holly susreće u određenim fazama života ljude koji, baš kao i ona, nisu obični. U realističko pripovijedanje Mitchell utkiva svevremensku priču o borbi Dobra i Zla, koju bez obzira na ponuđeno fantastično obličje, možemo iščitavati i tumačiti i prema vlastitim iskustvima. Borba se u romanu odvija između Horologa i Anakoreta. Horolozi su besmrtni, ali tako da zapravo, kad dođe vrijeme, umiru u jednome tijelu i ponovno se rađaju nakon 49 dana u nekom drugom tijelu, domaćinu, nekom drugom vremenu i geografskom prostoru. Anakoreti se hrane dušama drugih ljudi kako bi održali besmrtnost. Svi su ostali likovi i sudionici ove epske priče koštani satovi - fizički domaćini besmrtnicima kojima je na raspolaganju samo određeno vrijeme. Dakle, uz brojne detalje i nevjerojatnu autorovu maštu, stvar se svodi na univerzalni ljudski problem: koliko smo i koga spremni žrtvovati za samoga sebe? Ili: koliko smo spremni žrtvovati sebe za drugoga?

I ovaj je Mitchellov roman preveo Saša Stančin, a prijevod je remek djelo svoje vrste u jednakoj mjeri kao i original.