četvrtak, 23. lipnja 2016.

Sonja Smolec | Lee Child: Zlo i naopako


http://znanje.hr/wp-content/uploads/2016/05/zlo-i-naopako-279x432.jpgJack Reacher, glavni junak i ovog romana, pozvan je od svoje bivše kolegice, Frances L. Neagley. Poziv mu stiže na veoma neobičan način, no on u tome prepoznaje kodiran poziv za pomoć. Njegova pomalo autistična sposobnost baratanja brojevima još jednom je pomogla da dođe do rješenja zagonetke i da otkrije tko mu je poruku poslao.

Već od prvih stanica susrećemo se s brutalnim ubojstvom, izbacivanjem jedne osobe iz helikoptera. Autor nas svo vrijeme svojom pričom drži „na kratkoj uzici“.

Gotovo svi iz nekadašnje ekipe aktivnih djelatnika vojne policije zaposlili su se u raznim područjima osiguranja, direktno ili indirektno i više-manje svi su u svom poslu uspješni. Neki od njih su se snašli bolje od drugih, ali kao zaključak je da je svatko od njih znanja stečena u vojsci iskoristio i na novim poslovima. Jedini izuzetak je Jack Reacher koji je i dalje ostao „izvan kruga“ i ne želi se podrediti normalnosti svakodnevnog života, što god to za pojedine od njegovih prijatelja to značilo. Usprkos tome što je bez novaca, on pronalazi najbizarnije načine kako da do njega i dođe; ponekad i uz rizik od nepredviđenih posljedica.


Premda su, nakon godina fizičke neaktivnosti pomalo izašli iz forme, svi su još uvijek sposobni nositi se i snalaziti se u situacijama gdje se to ne bi očekivalo. Valja spomenuti da nisu nadljudi već izuzetno dobro utrenirani bivši vojnici.

Njihovi prijatelji nestaju jedan po jedan, i svi budu pronađeni ubijeni na potpuno jednak način. Povezani dugogodišnjom suradnjom ubrzo se usklađuju i kreću u potragu za onima koji na brutalan način ubijaju njihove prijatelje.

Mogućnost otkrivanja razloga za sve što se desilo su neobične. Sve se krije u kodovima i njihovom dešifriranju. Sve što se na početku činilo nelogično, u jednom trenutku se posložilo poput najfinije slagalice. Nepoznato i nelogično postaje očito.

Kao i uvijek, sve zato ima i svoje zašto. I kao i uvijek u pitanju je velik iznos novaca za koji nitko ne zna, vojne tajne, prodaja i preprodaja najsuvremenijeg oružja.

Still Lee Childa je jasan, britak. Rečenice su mu onoliko dugačke koliko je procijenio da čitatelj može zadržati dah dok čita i uživljuje se u situacije gdje uz glavne likove postaje nevidljiv akter – što znači da izuzetno dobro zna odrediti kada i koliko će reći. Jednako tako dobro barata i onom duljim rečenicama kad nam otkriva onu drugu, prikrivenu emotivnu stranu nekih od likova.

Kulminacija na završetku knjige podiže adrenalin do te granice da će se čitatelj zapitati nije li se ipak prevario kad je već na početku knjige znao da „dobri dečki pobjeđuju a zločesti stradaju“. Kao izuzetnom piscu akcijskih trilera Childeu je dobro je poznata sva moderna tehnologija, izvrsno barata svom terminologijom. Premda je spreman pisati o tehnologiji naoružanja na rubu znanstvene fantastike, čitatelj, radi autorove uvjerljivosti, nikako ne može biti siguran je li to zaista tako ili nam opisuje oružje ili neku drugu tehnologiju koja se koristi u vojnoj industriji i koja nije fikcija već zaista postoji.

Jednako tako u svom pisanju nema slabih trenutaka, nema nelogičnosti koje se ponekad autorima tog tipa literature mogu potkrasti.

Prepričavati sadržaj knjige od  400 stranica akcije bilo bi jednako njenom prepisivanju.

Moje preporuke svim ljubiteljima akcijskih trilera.
Tisak. Znanje d.o.o.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.