Kolumne

četvrtak, 10. ožujka 2016.

Sven Adam Ewin | Smrt klavira



Očekivalo se… Ton!!! Pa crno-žuti zubi!
Pa onaj gusti, slatki, a ustajali zadah.
Pa razglobljeni krš, što intonaciju gubi.
Kaverne otvorene. Završna promenada.

Po prstometu pauk razapeo je mrežu.
(U nju već uplela se ljestvica dijatonska.)
Taj klavir što se kezi, dok grčevi ga stežu,
S otvorenim zubalom… to lubanja je konjska.

Zrcala prekrivena… Sve škure su zaprte.
Smrt se kobi! Čeljust stisnuta! Asketska krutost!
Od preglasnog udarca što sklopi mu labrte,
Pod pločom još se trza vibrantna zategnutost.

Još drhture na žici, u crnom i bez šminke,
Neodsvirane dvije šezdeset četvrtinke.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.