pročitano, a vrijedno osvrta, da ne mislite da ništ ne čitam, samo ono što sam čitala nije baš za osvrte, osim ukoliko ne otvori netko klub ljubitelja ljubavnih romana - a tu bih vam stvarno svašta mogla napisati.
"Napisan u žanru komedije manira, roman 'Past Imperfect' elegantna je socijalna satira londonske društvene scene sedamdesetih godina 20. stoljeća. Kroz sjećanja anonimnog pripovjedača, koji prevrće po vlastitim sjećanjima i životima davno zaboravljenih prijatelja i mnogih imućnih ljubavnica s kojima je na raskošnim zabavama provodio dane neobuzdane mladosti, Fellowes u romanu 'Past Imperfect' vraća nas u 'zlatno doba' britanske visoke klase. Autor scenarija za filmske uspješnice poput 'Gosford Parka', 'Dugova prošlosti' i 'Sajma taštine', kao i nagrađivane hit serije 'Downton Abbey' koju upravo pratimo i na našim malim ekranima, najnovijim književnim uratkom nastavio je nezaustavljivi uspon na same vrhove književnih ljestvica." kažu kritičari.
Sam prijevod naziva romana je igra riječima s kojom se pretpostavljam želio prenijeti duh knjige. Naime, izvorni naziv je Past Imperfect - Prošlo NESVRŠENO vrijeme. Riječ NESAVRŠENO, kako ja to čitam, označava idealiziranu društvenu scenu neke visoke klase u Britaniji tog razdoblja 60-tih i uočavanje glavnog lika sa svim nesavršenostima istog društva 40 godina poslije. Priča počinje kada glavnog lika bivši prijatelj/neprijatelj iz prošlosti kojem vrijeme neumitno istječe kontaktira kako bi mu pomogao u potrazi za "izgubljenim djetetom" - sjemenom posijanim u tim burnim danima, a nikada spoznatim, kamoli priznatim. Prije 40 godina se "nešto" dogodilo na jednoj večeri što je dovelo do prekida veza između ove dvojice, ali i njihovog zajedničkog prekida sa svim drugim sudionicima te večere. U potrazi za nasljednikom (teško je ne ispuniti posljednju volju čovjeka na samrti, jel?) glavni lik stupa u kontakt s drugim sudionicima i nama prenosi duh, atmosferu i društvene odnose tog burnog razdoblja. Knjiga je zanimljiva, pomalo satirička, definitivno vrijedna čitanja, iako na trenutke zamorna. Tu je onaj engleski duh pa čak i kada Fellowes piše o onome što bi moglo biti strastveni odnos - ljubav, žudnja, seks na kraju krajeva - čini to s distance i pomalo analitički, odnosno subjektivno. Stalno sam mislila kako bi Llosa (kojeg obožavam - jesam vam to rekla?) skroz drugačije sve to napisao i kako bi kod njega prštalo od vreline osjećaja. Na trenutke sam pomišljala da se ostavim ja toga, pa koji vrag se mučim, ali kad sam se koncentrirala negdje na 5oj stranici i obula svoje cipele za posvećenu čitateljicu, sve je išlo daleko bolje. (imam ja i druge cipelice iz kojih kako ste mogli primijetiti u uvodu vrlo teško izlazim. al obožavam ih. cipelice.) Uglavnom, za zahtjevniju publiku i odlična je.
"Napisan u žanru komedije manira, roman 'Past Imperfect' elegantna je socijalna satira londonske društvene scene sedamdesetih godina 20. stoljeća. Kroz sjećanja anonimnog pripovjedača, koji prevrće po vlastitim sjećanjima i životima davno zaboravljenih prijatelja i mnogih imućnih ljubavnica s kojima je na raskošnim zabavama provodio dane neobuzdane mladosti, Fellowes u romanu 'Past Imperfect' vraća nas u 'zlatno doba' britanske visoke klase. Autor scenarija za filmske uspješnice poput 'Gosford Parka', 'Dugova prošlosti' i 'Sajma taštine', kao i nagrađivane hit serije 'Downton Abbey' koju upravo pratimo i na našim malim ekranima, najnovijim književnim uratkom nastavio je nezaustavljivi uspon na same vrhove književnih ljestvica." kažu kritičari.
Sam prijevod naziva romana je igra riječima s kojom se pretpostavljam želio prenijeti duh knjige. Naime, izvorni naziv je Past Imperfect - Prošlo NESVRŠENO vrijeme. Riječ NESAVRŠENO, kako ja to čitam, označava idealiziranu društvenu scenu neke visoke klase u Britaniji tog razdoblja 60-tih i uočavanje glavnog lika sa svim nesavršenostima istog društva 40 godina poslije. Priča počinje kada glavnog lika bivši prijatelj/neprijatelj iz prošlosti kojem vrijeme neumitno istječe kontaktira kako bi mu pomogao u potrazi za "izgubljenim djetetom" - sjemenom posijanim u tim burnim danima, a nikada spoznatim, kamoli priznatim. Prije 40 godina se "nešto" dogodilo na jednoj večeri što je dovelo do prekida veza između ove dvojice, ali i njihovog zajedničkog prekida sa svim drugim sudionicima te večere. U potrazi za nasljednikom (teško je ne ispuniti posljednju volju čovjeka na samrti, jel?) glavni lik stupa u kontakt s drugim sudionicima i nama prenosi duh, atmosferu i društvene odnose tog burnog razdoblja. Knjiga je zanimljiva, pomalo satirička, definitivno vrijedna čitanja, iako na trenutke zamorna. Tu je onaj engleski duh pa čak i kada Fellowes piše o onome što bi moglo biti strastveni odnos - ljubav, žudnja, seks na kraju krajeva - čini to s distance i pomalo analitički, odnosno subjektivno. Stalno sam mislila kako bi Llosa (kojeg obožavam - jesam vam to rekla?) skroz drugačije sve to napisao i kako bi kod njega prštalo od vreline osjećaja. Na trenutke sam pomišljala da se ostavim ja toga, pa koji vrag se mučim, ali kad sam se koncentrirala negdje na 5oj stranici i obula svoje cipele za posvećenu čitateljicu, sve je išlo daleko bolje. (imam ja i druge cipelice iz kojih kako ste mogli primijetiti u uvodu vrlo teško izlazim. al obožavam ih. cipelice.) Uglavnom, za zahtjevniju publiku i odlična je.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.