Miljenka Koštro | Jutarnji šušur

Potiho jutro se širi

u šareni paunov rep

i zamišlja neku kozmičku radost postojanja.

Razgrnutih krila, povjetarac

kao propeti vranac, budi se, hladi topli zrak

i raznosi miris svježeg kruha,

a nebo nažuljano brigama

gubi plaveti čistoću.

Na stolu dizajnirane, plastične ruže

uzalud se trude čaroliju mirisa dati.

Mali je domet moga oka,

ali vidi dva drveta ukrižena

i dva ukrštena mača,

a misao u vijence jutra se plete.

Slast sunca upijaju sočne ogrlice juga

i povremeno mahnu hladnijem sjeveru.

Arktička čigra od Arktika do Antarktika

mjeri snagu krila.

U pogledu jutra, u mirisu kave

oživjela stara navika.

Kuloar čeka spreman

za neformalne susrete.