Potpisivanje knjiga Heninih autora na Interliberu

Poštovane/i,

posjetite nas na Interliberu u paviljonu 5, na štandu 8c gdje će naši autori potpisivati svoje knjige prema sljedećem rasporedu:

Igor Beleš: Listanje kupusa - 15. 11. 2024., petak  17 -19 sati

Ante Tomić: Nada - 16. 11. 2024., subota  11 - 13 sati

Marko Gregur: Ekspozicija tame - 16. 11. 2024., subota  16 - 18 sati

Dragan Markovina: Maršal na Poljudu - 16. 11. 2024., subota 17 - 19 sati

Olja Knežević: Strada fortunata - 17. 11. 2024., nedjelja  11 - 13 sati

Vidimo se na Interliberu!

Marko Gregur: Ekspozicija tame

Ispripovijedan iz perspektive slijepca, prozvanog Mračnjak, koji je istodobno i njegovo žarište, roman Ekspozicija tame odvija se u imaginarnom podravskom selu Viru, u kojemu je migracijskom kockom završila i bogata trgovačka cincarska obitelj Aviro. Njihova je kuća središte intelektualnog života, otmjenija i građanskija od drugih, dah Beča, pa nije čudno što jedan slijepi dječak iz siromašne, nepismene i Velikim ratom prorijeđene i oštećene obitelji cijeli život želi i žudi biti kao oni, jedan od njih. Protutnjat će kroz selo dva svjetska rata sa strašnim i dugoročnim posljedicama, carstva će postajati kraljevine i republike, u onom drugom ratu vojske će se smjenjivati na vlasti i u teroru, mnogi će prodati obraz da bi se glava sačuvala, ljudi će u pravilu podemoniti i nacionalno se homogenizirati. Treba imati na umu: iz tame se dobro vidi, a tamo, u tamu, ne vidi nitko.

Kruno Lokotar

Marko Gregur (Koprivnica, 1982.) objavljivao je u mnogim domaćim časopisima i novinama, kao i u časopisima u desetak stranih zemalja (SAD, Austrija, Crna Gora, Srbija, Rusija, Bugarska, Španjolska, Slovenija, Kanada…). Objavio je zbirku poezije Lirska grafomanija (Naklada Ceres, 2011.), zbirke priča Peglica u prosincu (DHK, 2012.) i Divan dan za Drinkopoly (Algoritam, 2014.) te romane Kak je zgorel presvetli Trombetassicz, Mogla bi se zvati Leda (Hena com, 2018.) i Vošicki (Hena com, 2020.), za koji je dobio nagradu “Fric” i “Nagradu Vladimir Nazor”. Pokretač je „Alpe Jadran festivala mladih pisaca“, predsjednik organizacijskog odbora međunarodnoga festivala književnosti „Galovićeva jesen“ i jedan od pokretača te glavni urednik časopisa Artikulacije.

Ante Tomić: Nada

Na početku bijaše brodolom iz kojeg je jedan mladić jedva izvukao živu glavu nasukavši se na obali otočnog mjestašca poznatog po zaštitnici svetoj Margareti, zaduženoj za čudotvorno povećanje nataliteta. Ali ovdje su se onda i druga čuda dogodila, što u romanima Ante Tomića nije prvi put. Neki su se parovi čudom mirili, drugi čudom razdvajali, treći neočekivano smuvali, četvrti demantirali sve što smo o njima mislili. No ni to nije sve. Ćevapi su od nejestivih postajali sveti gral roštilja, zatvorske ćelije apartmani bez zvjezdica, magarci su oglašavali seksualne aktivnosti, Srbi i Hrvati dijelili postelju, Aco Stanković pojavio se na smokvi umjesto na televiziji, a jedno je ubojstvo stornirano nakon što je žrtva pronađena još zaljubljenija. Samo Ante Tomić može izmisliti ovako urnebesan svijet a da u njega povjerujemo kao da je prepisan iz stvarnosti. Zato je Nada roman koji nam vraća nadu da se neke neželjene pojave u društvu mogu preobratiti na humor, da sretni krajevi postoje i izvan fikcije, i da nas književnost još uvijek može, ako je ovako dobro napisana, uvjeriti da će sve biti baš kako treba i kako smo priželjkivali.

Marina Vujčić

Ante Tomić

Rođen 1970. u Splitu.  Studij filozofije i sociologije završio je na Filozofskom fakultetu u Zadru. Radi kao profesionalni novinar u Jutarnjem listu.

Objavljeni naslovi:

Zaboravio sam gdje sam parkirao, priče, Književni krug, Split 1997; Hena com 2001. 2. prošireno izdanje.; Što je muškarac bez brkova, roman, Hena com 2000. (adaptirano za kazalište; snimljen film 2005., redatelj Hrvoje Hribar); Smotra folklora, feljtoni, Hena com 2001. Ništa nas ne smije iznenaditi, roman, Fraktura 2003. (adaptirano za kazalište; snimljen film "Karaula", režiser Rajko Grlić); Veliki šoping, priče, 2004.; Klasa optimist, kolumne, Hena com 2004. Ljubav, struja, voda, telefon, roman, Jutarnji list 2005.; Krovna udruga i druge drama (Anđeli pakla), drame; s Ivicom Ivaniševićem, Fraktura 2005.; Građanin pokorni, roman, VBZ 2006.; Dečko koji obećava, kolumne; Europapress holding 2009.; Čudo u Poskokovoj Dragi, roman, Naklada Ljevak 2009.; Nisam pametan, kolumne, Naklada Ljevak 2010.; Punoglavci, roman, Naklada Ljevak 2011.; Veličanstveni Poskokovi, roman, Hena com 2015. Pogledaj što je mačka donijela, zbirka priča Hena com 2017.

Nagrade:

Za novinarski rad nagrada Hrvatskog novinarskog društva "Marija Jurić Zagorka" za najbolju reportažu.

"Kiklop" 2006., zbirka priča Građanin pokorni 2006.

Dragan Markovina: Maršal na Poljudu

Ima li ičega prirodnijeg od Tita koji se na bijeloj Vespi spušta u grad iz škvera? U kakvom su odnosu bili vođa bivše države i Split, a u kakvom su mogli biti? Zašto je njegov djelomični oponašatelj na čelu novostvorene države mogao postati predsjednik, ali nije mogao osvojiti srce dalmatinske prijestolnice i ekipe s Poljuda? Kako izgleda melankolija ljudi na odlasku, koji se svaki na svoj način mire s povijesnim porazom? Kakav je bio tok svijesti protagonista raspada rečene države, a kakav onih koji su u tom raspadu bili puki statisti? To su pitanja koja otvara i teme kojima se bavi drugo proznofikcijsko ostvarenje povjesničara i publicista Dragana Markovine, koje ovaj put dobiva i romaneskni zamah – s okusom mora i soli, gorčine ali i miline, one hedonističke. U kolopletu priča o sasvim nedavnoj i već nešto nam davnijoj prošlosti, Maršal na Poljudu govori nam umnogome i možda ponajprije o – sadašnjosti.

Dragan Markovina (Mostar, 1981.) povjesničar je, publicist i pisac. Od 2004. do 2014. radio je na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Splitu, i u tom razdoblju stekao je titulu doktora znanosti i docenturu iz povijesti. Autor je knjiga Između crvenog i crnog: Split i Mostar u kulturi sjećanja (Zagreb – Sarajevo, 2014.), Tišina poraženog grada: eseji, priče, kolumne (Mostar, 2015.), Povijest poraženih (Zagreb, 2015., Sarajevo, 2016.), Jugoslavenstvo poslije svega (Beograd, 2015.), Doba kontrarevolucije (Zagreb, 2017.), Usamljena djeca juga (Split, 2018., Beograd, 2019.) Jugoslavija u Hrvatskoj (1918. – 2018.): od euforije do tabua (Zagreb, 2018.), Libanon na Neretvi: kultura sjećanja, kultura zaborava (Mostar, 2019.), Neum, Casablanca (Sarajevo, 2021.), Povijest, politika, popularna kultura (Zagreb, 2022.), Partizani prohodu (Beograd, 2022.) i 14. Februar 1945. (Sarajevo, 2023.). Dobitnik je nagrade „Mirko Kovač“ za knjigu Između crvenog i crnog: Split i Mostar u kulturi sjećanja 2015. te nagrade „Zdravko Grebo“ za esej iz knjige Libanon na Neretvi 2019. godine. Jedan je od autora tekstova u zbornicima Stigma totalitarizma i Politička upotreba prošlosti. Redoviti je kolumnist portala Telegram, sarajevskog Oslobođenja, portala Peščanik i portala Velike priče te autor emisije „U kontru sa Draganom Markovinom“ na sarajevskom O kanalu. Utemeljitelj je KaP-a: Korčula after partyja, nove inkarnacije Korčulanske ljetne škole.

Igor Beleš: Listanje kupusa

Pet jedanaestogodišnjaka, nerazdvojnih članova An družine, u Borovu je naselju 1991. krenulo istraživati misterij nestanka djece i nekih obitelji iz njihova naselja koje se mijenja iz dana u dan, pa sve brže, iz dana u noć, u noći u kojima se sve češće čuju pucnjevi, detonacije... No, njihovo je prijateljstvo iznad svega, pa im ni činjenica što doznaju da su odjednom postali Srbi ili Hrvati ništa ne znači, dok ona u svijetu odraslih postaje ključna. Zbog prijateljstva i nerazumijevanja svijeta koji im baš nitko ne pokušava objasniti – a teško da se i njihovi roditelji dobro snalaze u galopiranju rata – upadat će u sve veće nevolje i njihovo će idilično djetinjstvo, obilježeno stripovima i glazbom, začinjeno prvim ljubavima, postupno prerasti u triler i horor. Listanje kupusa jedan je od prvo ljepših, pa poslije mučnijih i napetijih, a sve skupa potresnijih i humanijih romana napisanih podosta posljednjih godina.

Roman Igora Beleša svojevrstan je križanac slavna serijala Enid Blyton 5 prijatelja i filma Ostani uz mene, nastalog po scenariju Stevena Kinga, samo što je ovo 5 prijatelja za odrasle i za one koji zbog rata nisu nikada uspjeli odrasti ili su, pak, to uspjeli, ali okrnjeno, ukrivo, a da za to nisu krivi.

Kruno Lokotar

Igor Beleš djetinjstvo je proveo u Borovom naselju, u vremenu koje je pokušao djelomično iz sjećanja prenijeti u ovu knjigu. Kao dijete vozio je bicikl, a u odrasloj dobi već ga godinama planira iskopati iz podruma. Pauzu od pisanja napravio je kako bi puno radno vrijeme mijenjao pelene, a danas se ne smatra književnikom, nego sredovječnim ocem jednoga. Kada ne radi ili ne piše, svira klavijature u najstarijem crikveničkom punk-bendu te slaže piramide od knjiga, stripova i novina, pa ih onda čita redom, s debelim zaostatkom.

Olja Knežević: Strada fortunata

Nisu oni par koji jedno drugom završava rečenicu, ali umiju se pred drugima sporazumijevati bez mnogo riječi, što je vještina koju su stekli živeći stalno u pokretu – na cestama diljem Starog kontinenta. On samouvjereno za volanom, ona straga prvo s jednim djetetom, poslije s dvoje. U bijegu su, njegova je glava na neobjavljenoj političkoj potjernici, njezina je zadaća da mu bude bezuvjetna potpora, ali buntovnica s razlogom ponekad pukne, ne pregrize jezik. On zarađuje velik novac, on dobiva u kasinu, on sve zna o ljudima i svijetu i nesebično joj prenosi sva ta znanja. Ona misli na pjesnike koje je prevodila kao studentica, ona pati za rodnim gradom i ljudima koje je tamo ostavila, ona je svojoj djeci bez stalnog doma jedini pravi dom.

Dijelom roman ceste, dijelom priča o silom prilika raseljenima iz tzv. tranzicijskih zemalja, najvećim dijelom tekst o stjecanju samosvojnosti žene neminovno sputane brakom s dominantnim mužem. Majka joj kaže da najteže je prvih dvadeset godina braka, prijateljice je pokušavaju utješiti kad se žali da živi po hotelskim sobama i ne mora čistiti, kuhati. Privremeno se skrase u Londonu, pa koliko god da je grad osvoji, bježat će, vratiti se i napokon shvatiti što doista želi, naći „svoje“ ljude i krenuti na vlastitu stradu fortunatu. Na tom putu okućit će se u Zagrebu, sama i svoja, zadovoljna jer postala je: čuvarkuća-vagabund. Na cesti sreće.

Jadranka Pintarić

Olja Knežević rođena je u Podgorici, maturirala u Kaliforniji, diplomirala na Katedri za engleski jezik i književnost Filološkog fakulteta Univerziteta u Beogradu. Radila je kao freelance prevoditeljica za poeziju i prozu, novinarka i prevoditeljica na Radiju Brod, asistentica menadžera na projektu socijalne pomoći Danskog savjeta za izbjeglice, profesorica engleskog jezika i književnosti u podgoričkoj gimnaziji. Magistrirala je kreativno pisanje 2008. godine na Birkbeck koledžu Sveučilišta u Londonu, a za svoj magistarski rad iste je godine dobila Overall Prize. Njezina kratka priča Učionica (The Classroom) objavljena je 2009. godine u antologiji FREEDOM Amnesty Internationala uz priče poznatih svjetskih autora. U razdoblju od 2010. do 2014. za magazin Art pisala je kolumne/priče, od kojih je nastala zbirka Londonske priče juga, objavljena 2013. Dosad je objavila romane Milena & druge društvene reforme (Crna Gora, 2011.; Hrvatska, 2012.), Gospođa Black (Crna Gora, 2015.; Hena com, Zagreb, 2021.) i Katarina, velika i mala. Posljednji je na natječaju izdavačke kuće V.B.Z. proglašen najboljim romanom 2019. godine. Djelo je prevedeno na engleski jezik i objavljeno kao Catherine the Great and the Small za Istros Books u Velikoj Britaniji 2020. i na njemački kao Katharina die Grose und die Kleine u izdanju eta Verlag 2022. godine.